Ovu Hrvatsku pljačkali su mnogi. Učili smo, dok smo još morali, da su nam Mlečani sjekli šumsko bogatstvo, kako su nam Osmanlije s janjičarima hrvatskog podrijetla pljačkali poljoprivredno i stočarsko dobro, da su Francuzi pljačkali naše morsko i pomorsko blago, Austrija nam mobilizirala mladež u svoju vojsku da bi ratovali za njihovu krunu, Ugarska nam je oduzimala Slavoniju i hrvatski jezik, Jugoslavija nam je pak uništavala identitet i ubirala plodove industrijske i turističke proizvodnje i tako sve do osnivanja Hrvatske demokratske zajednice koja je iznjedrila Oca nacije i Nove Države Hrvatske.
Od svih ovih gore nabrojenih, uz sve njihove zle namjere, ipak smo dosta toga baštinili. Tako su nam Mlečani ostavili mnoge građevine i opću kulturu, Francuzi cestovne prometnice i mostove (Molinarijev, Mormontov) i sifilis, Austrijanci su nam pružili priliku da preuzmemo kulturne manire Bečke škole, Mađari su izgradili željeznice. Jugoslavija nam je u amanet ostavila Maticu hrvatsku i njen srpski pandan Prosvjetu, koje će širiti spoznaju o nacionalnosti i nacionalnom identitetu. U Novoj Hrvatskoj nakon osamostaljenja ta spoznaja produbila se u šovinizam i mržnju.
Svi su ti okupatori pljačkali Lijepu našu, ali ju nisu opljačkali. Opljačkali su je sami Hrvati na čelu s Ocem nacije i njegovim sljedbenicima, ogolili su Hrvatsku i njegov puk koji ju je stvorio. Materijalno su ju opljačkali oni koji su za Jugoslavije pobjegli u svijet, ne zato što su morali, već zato što nisu htjeli raditi, a čuli su da vani teče med i mlijeko. Devedesetih godina vratili su se gologuzi i prodavajući HDZ-u i narodu muda pod bubrege dobili u pretvorbi za nagradu narodno bogatstvo, društveno dobro. Radnik je postao obespravljen gledajući kako propada njegov minuli rad i kako je u Domovinskom ratu krvario da bi u novoj domovini ostao bez poduzeća i posla.
I sada, kada smo iz domovine domoljubno izvukli sve materijalno ostalo nam je da ju opljačkamo intelektualno i moralno! Već u osnovnim i srednjim školama počela je korupcija zbog besramnih učitelja i profesora, ali i još besramnijih plaća, zla hobotnica provukla se i na sveučilište. Prodavalo se, kažu, sve što se dalo vrednovati; prijamni ispiti, studentski domovi, pojedini ispiti, diplome, magisteriji, doktorske disertacije. Plaćalo se teletinom, eurima, kunama, defloracijom, golom kožom naprosto. Ponuda i potražnja našla je svoje mjesto i svrhu. I sada, nakon petnaestak godina valjanja u ustajaloj močvari, kada samo mentalni bolesnici nisu znali da smo totalno korumpirano društvo, nakon operacije Index počeli smo napadati način operacije, a ne razloge zbog kojih je do nje došlo.
Sjećam se još do pred pedesetk godina kako je Ogulinska gimnazija bila među najelitnijim gimnazijama na Balkanu i šire, kako je Zagrebačko sveučilište bilo priznato širom svijeta. No tada je u autonomnoj prosvjeti vladao moral najviše razine i autoritet nije izostao. Moral je bio naslijeđena intelektualna tradicija i zadržana tijekom socijalističkog mraka, a naprasno prekinuta uvozom i povratkom intelektualnog šljama. Širom zatvorenih očiju pratili smo razne „dobrotvore“ u hlačama starijega brata kako u debeloj torbi s dvostrukim dnom nosi potpisane indekse u gornjem pretincu, a eure u donjem. U pratnji protuha koji su upravo od njega kupili ispite i diplome. "Dobrotvor, a ne kriminalac" piše na lipi kod semafora ispod njegove slike. Ni jednoga od njih nije sram, ali je sram mene i svih onih koji u takvoj raboti nisu sudjelovali. Poniženi smo kao pojedinci i, što je potpuna tragedija, kao društvo. Društvo koje nema što tražiti u Europi. A Sanaderova i europska demagogija kako napredujemo u smislu sazrijevanja svodi se na sljedeće: Baroso (ili netko drugi, svejedno je) javno hvali poteze premijera hrvatske Vlade, a ispod stola ga tuče po košćici i govori: Ubrzaj tu opreaciju Index. Sanader, onako ozaren, ljubičast, uživa u javnom „priznamju“, ali udarac ispod stola boli. K'o Filipovića udarci u jaja. Nisam poražen, ali ne mogu dalje, ječe oba!
Post je objavljen 28.09.2008. u 07:00 sati.