Marketing
nema vise nikakvog smisla...
kad bi covjek prosao ulicom na kojoj ona ceka autobus, vidio bi curu u crvenoj jaketi koja ceka autobus, vidio bi veselje u njenim crnim ocima, vidio bi sretne trenutke koje ona provodi sa svojim prijateljima, u njenom mlataranju nogama dok sjedi na visokom zidicu vidio bi bezbriznost i odusevljenje, vidio bi kako uziva u buri sto joj mrsi mirisnu kosu, vidio bi osmjeh na njezinome licu i sa sigurnoscu bi mogao reci da je sretna. onda bi ona u skladu sa svojom veselom naravi skocila sa zidica i usla u narancasti autobus... vise nitko ne bi razmisljao o njoj jer bi znao da to nema nikakvog smisla... kad je sretna... kad ju svi vole... kad uziva u svome zivotu...
je li sve tako jasno kako se cini? je li puno kompliciranije? zasto nam se nekad cini sve kristalno jasno kada to nije? zasto nekada mislimo da cemo uspjeti a kad se suocimo sa svime shvatimo da nam treba jos vremena? hocemo li ikada shvatiti kako nista za pravo nema smisla? hocemo li ikada shvatiti kako nista nema smisla kada nitko ne vidi ono sto jesmo?
iako se cinilo da je prosli post nasao rjesenje za sve, sada znam da ipak nije... ne pitajte zasto... 
ne zelim objasnjavati... ni meni bas nije jasno... znam da ne mogu ocekivati da ce se sve samo rijesiti, upravo zato sta je jedino u sta vjerujem ljudsko djelovanje... zvuci uzasno ali to je istina... cijele dane mi se sve to skupa vrti po glavi i ne mogu spavati pa onda to sve skupa rezultira time da pod hrvatskim pisem pjesme, da u autobusu zapisujem gluposti u mobitel i sto je najgore, sve rezultira ovakvim postovima... jedino vrijeme kada ne mislim o svemu je mojih blazenih 2 sata plesa srijedom i 3 i pol subotom... iskljucim se i plesem, ali ne onako na rubu (na granici koja me dijeli od toga da sve unistim, a ta se granica zove razum) kao inace, nego onako za pravo, samo plesem i trudim se da bude sto bolje, optimisticno
milijun puta ponavljam okrete koje necu nauciti pravilno jos par godina, ali jedino mi to moze pomoci.... iskljuciti se, ne postojati par sati... divan osjecaj... da malo veselje uvedem u ovu tugu i zalost... mali debil sutra starta puvi... weeee jedva cekam nocna utrka.... hehehhehehe... i jos nesto... ljudi ne vjeruju... znate onu Jamesovu ''don0t buy the promisses 'cause there are no promisses I keep''?? e pa testiram da li to vrijedi za mene... nema cuge cijelu jesen
... da da... od 23. 9 do 21.12 NEMA ni kapi.,... ni doma nista... nene....
My fall will be for you
My love will be in you
If you be the one to cut me
I will blleed forever
Post je objavljen 27.09.2008. u 22:21 sati.