Marketing
Room service
Danas sam se opet probudio s vidljivom erekcijom. Želja da osjemenim umivaonik, dok mi mislima lete aktovi svih zečica Huhga Hefnera, bila je jača od mene. Slika dlakavih muških leđa nije se uklapala u spomenutu ambijent, pa sam se zapitao: Gdje li sam već vidio taj prizor?
Vratio sam vrijeme unazad i sjetio se, kako sam u gluho doba noći ulazio u sobu, sa znatnom dozom alkohola u sebi. Da mi je netko tada dao Dragger uređaj, spomenuti bi se rastopio, od mog etilenskog zadaha. Zatvorivši vrata, pokušao sam napipati ključ u bravi, no bezuspješno. Ma ko ga jebe, pomislio sam i krenuo na svlačenje svoje znojne odjeće. Bacio sam se pod Tuš, dok su mi je u ušima još uvijek odzvanjala muzika iz Manhattana. Hrkanje mog kolege, dalo je naznačiti da nisam sam u hotelskoj sobi. Legao sam i utonuo u san, s divnim prizorima viđenih ženskih osoba, te večeri. Škripa opruga cimerovog kreveta i zvuk Vodokotlića, nisu se uklapali u matematiku mojih misli. Sjedili smo svako na svom krevetu i gledali zbunjeno, jedan drugoga. Ček malo, ako smo u dvokrevetnoj sobi oboje, svaki u svom krevetu: Tko je pustio vodu u WC-u ? Kao Poskok, skočio sam da vidim o čemu se radi. Ugledao sam gol, golcat, ko od majke rođen, kvadratičast muški torzo s debelom guzicom i perzijskim tepihom zalijepljenim na leđima. Mirno je prolazio kroz ulazna vrata, držeći pod pazuhom rolu WC papira, dok se odmotani dio vukao po podu. Iz Vrapča ? Sa Ugljana? Droga? Oklada? - bila su pitanja u mojoj glavi, na koja sam pokušavao dobiti odgovor. Jurnuo sam prema vratima i zalupio ih kao zadnji divljak. Pronašao sam konačno taj nesretni ključ i zaključao sobu.
Dok su drugo jutro, uz sok od rajčice, za doručkom, padala pitanja: Dečki zakaj tak široko hodate? Priznajte da vam je posjetio analni otvor; događaj podijelili s ostalim djelom ekipe, meni je u glavi nastajao film, u kojem glavnu ulogu ima naša neposredna šefica. Stajala je u svojim lakiranim crnim dogležnjačama, obučena tek u kožni bikini. U rukama je stiskala bič, čiji je kraj bio omotan oko vrata našeg noćnog posjetitelja, koji pokušava bezuspješno stići do kvake. Mrka pogleda ispod okruglih naočala s crvenim ružem na usnama progovarala je: Dečkima si pobjegao, a meni nećeš ! Počeo sam krepavat od smijeha, a dok su mi oči bile mokre, ostali su me zbunjeno gledali. Tek kad sam nevino pripomenuo, što moj mozak razmišlja suze su potekle i kod drugih, a da ne spominjem kakve su sve poze zamišljale naše predrage kolegice.
Nije to jedini događaj iz hotelskih soba. Jednom sad odsjeo u hotelu s pet zvjezdica i taman s ogrtačem izlazio iz kupaone, kad li sam čuo neko kuckanje na vratima. Otvorio sam i ugledao suho muško lice, kako stoji predamnom, držeći neki mali plavkasti u desnoj ruci. Smijem li vam pospremiti krevet, izustio je na njemačkom. Gledao sam ga nekoliko sekundi i zalupio vratima, prethodno kazavši: Ne hvala. Drugo jutro našao sam taj mali plavkasti paketić ispred sobe i shvatio da se radi o čokoladi. A bože moj, što još ne ću doživjeti, odjebeš nekog da ti posprema sobu i dobiješ čokoladu, stvarno slatko.
Iako se sve djeli pod CC licencom ovaj tekst je Copyrighted.© by Z-ba-gi
Post je objavljen 27.09.2008. u 14:59 sati.