Nakon sto je govorila o svojim iskustvima s unistavanjem kulture u Sarajevu,Aida Musanovic je objasnila izlozbu koju je organizovala pod nazivom Expo/Sarajevo 1992.Izlozba se sastoji od osamnaest rezbarija koje su nacinili istaknuti sarajevski umjetnici tokom najgoreg granatiranja njihovog grada.
Imena umjetnika(Srba,Hrvata i Bosnjaka)i stilovi njihove umjetnosti odrazavaju mozaik kultura,religija i utjecaja od kojih se sastoji Sarajevo.Rad Radoslava Tadica pod naslovom"Eho 92"prikazuje siluetu jedne zgrade u kojoj se katolicki,srpski pravoslavni i muslimanski arhitektonski i sveti likovi mijesaju jedan sa drugim,izrastaju jedan iz drugog i uzajamno se dopunjuju."Klik"autora Mustafe Skopljaka nudi razarajucu emociju prenesenu kroz polu-antropomorfne oblike
koji podsjecaju na Joana Miroa."Sarajevo Sera"Seada Cizmica prikazuje spokojno vece s mediteranskom atmosferom,sa tamom na obzorju."Hommage
Aliji Kucukalicu"autora Zorana Bogdanovica svecana je smirenost,bol suvise duboka za rijeci ili kretnju."Svjedok postojanja",rad Nusreta Pasica,prikazuje ljudske likove izduzenih oblika,koji djelimicno podsjecaju na njemacki ekspresionizam.
Umjetnici su odlucili da se koriste rezbarenjem ne samo zato sto se otisci mogu ponovo napraviti,te stoga nisu izlozeni totalnom unistenju,vec i zbog socijalnog aspekta grafike.Zbog granatiranja,umjetnici su cesto bili primorani da ostaju preko noci ili tokom nekoliko noci zaredom u svom ateljeu u staroj evangelistickoj crkvi.U svojim komentarima u katalogu umjetnici slijede trag ucitelja i tradicija koje su vjerski nacionalisti zeljeli unistiti.
Zasto bi ljudi rizikovali zivot da bi stvorili umjetnicko djelo?Zasto je ona mlada kandidatkinja za doktora nauka na sarajevskom univerzitetu dala svoj mladi zivot pokusavajuci da iznese jedan mali dio kulturnog naslijedja Bosne i Hercegovine iz plamenova Nacionalne biblioteke?Nekoliko mjeseci nakon sto su joj snajperisti ubili oca,njena sestra u Kanadi primila je postom neka pisma od preminulog oca:zbog opsade Sarajeva pisma su zakasnila na put.U vrijeme kad su urucena,rekla je,ona nije bila u stanju da ih otvori.Ne znam sta je moglo stajati u pismima,jesu li govorila o smrti njegove kcerke.Iz svjedocenja stotina Bosanaca,zamisljam da bi jedna od tema mogla biti ova:Nepodnosljivo je zivjeti kao zatocenik,sunjati se duz ulicica i zidova da bi se primila humanitarna pomoc Ujedinjenih naroda.Zivjeti znaci stvarati.Stvarati ili stititi kulturu predstavlja cin zivota.
Jedan ucesnik u diskusiji o Expo/Sarajevo 1992 nagovjestio je da rezbarije ne predstavljaju jednu kulturnu stvarnost koja bi mogla postojati nezavisno i prije njih.Moguce je da,prije,kroz takvu umjetnost jedna kultura poput bosanske-kultura koju ne odredjuju pojmovi etnicke i religijske cistote-moze postojati.U cinu stvaranja kulture,izmijesane granice i zahtjevi za razlicitim jezicima,religijama i tradicijama mogu naci mesto na kom se inace rivalski svjetovi nalaze na zajednickim tlu.
Kada je Slobodan Milosevic stajao na Kosovu polju 1989.godine,rekao je gomili da je Srbija"tvrdjava koja brani evropsku kulturu i religiju".Lideri srpske pravoslavne crkve i akademici u Beogradu govore o odbrambenom zidu protiv azijatskih tudjinaca.Hrvatski vjerski nacionalisti unistili su mostarski most dok su"europeizirali"bosanske muslimane.Nako sto je Daytonski ugovor predlozio ujedinjeno Sarajevo,Radovan Karadzic je zahtijevao podijeljeno Sarajevo,
uobliceno po uzoru na Berlin iz doba hladnog rata.
Oni sto zele zid izmedju Evrope i navodno stranog i inferiornijeg"Orijenta",zid izmedju krscanskog i islamskog svijeta,suoceni su s jednim problemom:sa tvrdoglavom sklonoscu Bosanaca da razmisljaju o terminima mostova umjesto zidova i s njihovim hrabrim naporom da sacuvaju ili nanovo izgrade svoje mostove.Kulture je tesko ubiti.Vatra koja je bila namijenjena da ih unisti moze ih umjesto toga oceliciti.
(Omer Ibrahimagic-"BOSNA JE ODBRANJENA ALI NIJE OSLOBODJENA")
Post je objavljen 27.09.2008. u 13:32 sati.