Djecak sam,kazu,
s mnogo svirala u dusi
i kad Vas nema
lud sam,
jer ne mogu uci
u otvorene hodnike
vasega glasa,otvorenosti i nagosti.
stidan sam,vele!
gospodjice,
zar se nikada vise
necemo vratiti
u onu jesen,
gdje svako drvo ima
svoj zadnji list
i svaka kaljuza
svoju kisnicu?
Gledajte,gospodjice,
ja ljubim vrhove Vasih prstiju
koji mirisu na njeznost
jesenjeg opadanja.
Oh!Kazite mi-
zar se nikada vise
necemo vratiti
u onu jesen?
Post je objavljen 27.09.2008. u 11:57 sati.