Serdzada majke stare
rasula je svoje sare,
kao da se polje cijelo
uz basamke tu uspelo,
da posadi cvijet do cvijeta,
tamo,kuda majka seta,
hoda lahko,kao dah,
da ne bude cvijeca strah
i da podu,njenih ljeta,
kakav korak ne zasmeta.
U kutku gdje sjedi majka,
sara svaka,kao bajka,
i dok vani noc sve skriva
od njih soba jos je ziva,
jos ne daju ruci mraka,
da uzbere kakav cvijet
dok u tami sniva svijet.
I dok stara majka dise,
soba,svijet-sve mirise.
Post je objavljen 27.09.2008. u 11:50 sati.