jednom me u srednjoj, časna tražila ispod stolova i stolica u vjeronaučnoj učionici,ja sam šapnula gospodinu kristu, da ako zbilja postoji, da nek me samo ovaj put ne pronađe, pritom sam jako stisla palčeve,zatim sam pobjegla i skrila se u svlačionici za tjelesni, trebao je to biti grupni portret mladih nada, ja kakva jesam, smijala sam se tome, i danas se smijem, nitko, baš nitko, nema vizualni dokaz, da sam išla s njim/njom u razred, to mi olakšava nestajanje, u tom sam uvijek bila odlična učenica, i taj sjaj u očima te božje djelatnice, koja me mahnito lovila, ali gospođo pingvin, ne možete ptici slomiti krila, ako ona već odavno leti nebom, nebom, nebom, visoko,visoko,visoko...( zaista )
Post je objavljen 27.09.2008. u 00:07 sati.