
Preuzeto s www.ofmconv.hr
Pitao sam se jutros što reći srednjoškolcima na rano jutro, u 6.15 sati dok smo slavili svetu misu.
Znao sam da će biti još itekako sneni jer sam i sam četiri godine proveo u njihovoj koži. No, druge nema, takav je raspored u sjemeništu. Želio sam ponovno to iskusiti i zato sam sinoć upitao njihovog magistra, koji im ima svaki dan misu, da ga zamjenim danas ujutro. Pristao je.
Odlučio sam jedino na kraju s nekoliko riječi ih potaknuti da još više traže Boga u svemu što rade, u učenju i igri. Uspio sam ih malo i nasmijati. Barem to.
Popodne sam telefonirao generaciji koji je u Splitu kapelan. Iako smo zajedno ređeni on je već na službi u župi i ima uz mise još redovito vjenčanja i sprovode. I krštenja naravno. Ja nisam još ni jedno od toga imao u ova tri mjeseca. Upisao sam postdiplomski i time nastavio "studentski" život. A to je prilika da me on zafrkava kako još nemam prakse.
Istina je, kad čovjek pogleda, koliko svećenici na župi imaju vjenčanja za vikend. U većim župama bude po 7-8 vjenčanja, a preko tjedna dosta sprovoda na grobljima koja su sve dalje od grada. Ja to još nisam iskusio, ali doći će i moje vrijeme.
Post je objavljen 26.09.2008. u 22:42 sati.