Odlaziš... Polako ali sigurno. Odlaziš iz mojih misli, iz mog srca. Rane zacijeljuju, tvoj lik mi izmiče u magli. Svaki dan je lakši, donosi mi novi smisao. Pravi iskreni osmijeh zamjenjuje lažni i usiljeni. Lakše dišem, osjećam sreću, pronašla sam smisao. Nema više boli, nema više rana, a tvoje urezano ime polako blijedi i zamjenjuje ga novo. Napokon! Ponovno sam sretma. Samo... Sigurna sam da neće dugo trajati. Ova sreća i olakšanje. Sada me tvoje ime više ne peče. Više te ne držim grčevito već puštam da odlepršaš zajedno s njom. Kada te ugledam, samo vidim prazno lice koje mi ništa ne znači. Izgubio si smisao, sada me zaista boli briga za tebe. Neka ti je sretno. Zbogom... Zauvijek. A meni samo ostaje borba za novom ljubavi. =) Da... Sviđa mi se. Jako. Samo... Sigurna sam da će ovo biti još jedna nesretna ljubav. Ali, boli me briga! Samo ću se prepustiti osjećajima, kao što uvijek činim. Ponovno ću ostati slomljena srca, ali to sam ja. Naivna, nestašna, glupava djevojčica =).
Pozz mojoj Kezi, Ini i Dodi...
Post je objavljen 26.09.2008. u 21:38 sati.