……imam te sad tu pored sebe…gledam te…gledam te zelene oči koje su mi nekad bile sve i pitam se zašto sada ne osijetim ono što sam osjetila nekada…toliko toga veže me za tebe, toliko toga dobroga i lošega…a ja…ja sad pripadam nekom drugom, nekom tko mene ne voli…da život je uvijek takav…uvijek te udari šakom, uvijek ti uzme onoga koga voliš, onoga u kome vidiš sve…kažu da se stare ljubavi uvijek vrate i opet se zapetljaju na neki čudan ančin u život…i ne znam zašto srce više ne osjeti to što je nakd osjetilo kada bih ti prišla, poljubila te, zagrlila, legla kraj tebe..tad još sam te voljela, a ti si mi toliko bola nanio, toliko noći zbog tebe nisam spavala, toliko suza je poteklo zbog tebe, a ja sam ti sve oprostila…al to više nije to, TI više nisi ono što srce želi…ono sada pripada nekom drugom, nekom je sada sretan i s kim više nikad neću biti…ovaj trenutak dok sjedim tu i gledam te..pitam sebe tko sam zapravo ja, kaom ovo sve vodi, što je ovaj život..što trebam učiniti da imam to malo sreće za koju se već dugo molim…npr…što sad trebam učiniti da bih možda Luku vratila…kažu da se treba boriti za ono što voliš…hmm možda, možda se trebam boriti, a možda je ta borba samo uzaludno trošenje vremena na nekog tko te jedostavno više neće i ne želi….a možda se ipak i ta borba jednoga dana isplati… vjerujem da se sve dogodi sa nekim razlogom…i zato vjerujem da postoji razlog i zašto smo i ja i on bili skupa i zašto smo prekinuli…možda to samo znači da jednostavno da nismo jedno za drugo , a možda ovo jednostavno nije naše vrijeme…što ne znači da naše vrijeme jednom neće doći…
Post je objavljen 26.09.2008. u 19:52 sati.