Marketing
Kuća ili stan
Sparna ljetna noć, sjedimo na balkonu našeg podstanarskog stana i pijuckamo gemišt, gledamo zgradu preko puta. Kroz otvorene prozore bljeska plavičasto svjetlo u ritmu akcijskog filma na Novoj TV. Kroz dva prozora lijevo i jedan sasvim desno u ritmu reprize filma na HTV2. Kroz jedan u prizemlju i jedan na trećem katu u ritmu lažnog filma za odrasle na TV 1000. Solitaire na monitoru na zadnjem katu. Par stotina prozora ukupno... Vozač motora hvata zalet duž ulice da prebaci u drugu, ali koči prije zavoja...
Povijest bolesti našeg traženja stana, kuće ili zemljišta je podugačka. Na početku ništa nismo htjeli isključiti, zavirivali smo posvuda i tražili kamo ćemo se najbolje uklopiti.
Prvo zemljište posjetili smo u daljem predgrađu još uvijek ruralnog karaktera. Dobrodušni gazda pokazao nam je dvije čestice, jednu malenu, idiličnu na padini pored šume, drugu tik ispod prozora kokošinjca i staje. Lijevo od kanala u koji se prelijeva sadržaj prepunjene septičke jame. Ona prva, naravno, bila je izvan građevinskog područja.
Drugo zemljište ponudio nam je otac poznanice - ekskluzivnu česticu na brdu iznad benzinske stanice, s pogledom na križanje dviju državnih cesta. I s ekskuzivnom cijenom za koju bi se mogla pronaći garsonijera u središtu Zagrebu.
Razgovor o trećem zemljištu nalikovao je kupnji kampera u ''Snatch''-u. I bilo je potencijalno u građevinskom području.
Isti potencijal prodavao je cijeli niz vlasnika, ali i onih koji nisu bili vlasnici.
Razgledavanje stanova bilo je još zabavnije. Pogledali smo stanove iz različitih razdoblja, od onih starih gotovo stotinjak godina, preko izgradnje šezdesetih i osamdesetih, do novogradnje, opet s različitim potencijalima uračunatima u cijenu. Tražili smo po oglasima, preko agencija, usmenom predajom...
Pronašli smo šarmantno boemsko potkrovlje u zaštićenom povijesnom dijelu naselja i spustili cijenu za trećinu, a onda se susjed odlučio ogrijati romantičnom vatricom u starinskoj peći. Prijatelj nam je javio da na internetu pogledamo slike zgrade u plamenu, a kad smo sljedeći dan otišli pogledati, voda se još cijedila niza zidove.
Drugi stari stan, s predivnim rezbarenim ganjkom prema atriju, također nije mogao ništa protiv četiri osnovna elementa. Voda koja je godinama procurivala kroz loše izveden spoj krovova, natopila mu je zidove.
Stanovima iz šezdesetih očigledno je istekao rok trajanja i nikakvi popravci ih ne bi mogli održati ni pola razdoblja otplaćivanja kredita. Neki su bili adaptirani - tko zna što je bilo iza svježih gips-kartonskih ploča i kakve su sve akrobacije vlasnici izvodili s instalacijama.
Stanovi iz osamdesetih još su se dobro držali, ali mirisali su na skoru zamjenu instalacija, stolarije i još koječega što bi iskrsnulo putem. Manje-više, jedino zidovi su bili ok, a za traženu cijenu moglo bi se kupiti zemljište, izraditi potrebna dokumentacija te izvesti čak i više od samih zidova.
U novogradnji su nas oduševili komforni dvosobni stanovi od 42 kvadrata. Prijateljica je upravo takav kupila majci prije mirovine, da s balkona ima pogled na groblje!
Od kuća smo brzo odustali jer su nas deprimirale bezlične dvoprozornice i četveroprozornice nanizane unedogled duž ulica predgrađa.
Odluka je na kraju bila sasvim jednostavna: ne pristajemo! Možemo igrati unutar sustava, ali ne pristajemo na ono čime nas tržište vrijeđa! Za ono što smo spremni uložiti, želimo izvući najvišu moguću kvalitetu, ali ne onakvu kakvu definira tržište, nego onakvu kakvu je sami definiramo. Kuća ili stan su, naime, proizvodi nalik proizvodima na policama trgovačkih lanaca, prodajnih salona i drugih trgovina - odabiremo prema postavljenim kriterijima, ali ponekad jednostavno nema traženog proizvoda.
Zemljište koje nas je osvojilo, neugledno je i u prilično ubogom kraju, ali prepoznali smo kvalitetu koju tražimo. Prijatelji i poznanici nas uglavnom ne shvaćaju preozbiljno, ali jedva čekamo da ih dovedemo pred gotovu kuću i da zanijeme od čuđenja!
Post je objavljen 26.09.2008. u 18:50 sati.