Napisao sam jedan post u kolovozu, ali očito ga server nije progutao.
A sada:
Priča o žoharima
Čitao sam negdje da su žohari životinje koje su u stanju preživjeti nuklearni rat i radijaciju. Kažu da može živjeti bez glave, dok ne umre od gladi. Zašto pišem o žoharima? Negdje u ranim postovima piše moja povezanost sa žoharima. Uglavnom, iako su me brutalno ubili, ponovo se rađam.
Ustajem iz pepela.
Feniks.
Opet ću raširiti krila, dignuti njušku i udahnuti svjež zrak. Zariti očnjake u meso. Mojim suhim žilama, poteći će svježa krv. Slobodno ću lutati šumama i gorama. Samo te molim, Veliki Duše, čuvaj moje mladunce dok nisam uz njih.
Odluka nije konačna. Promjene su moguće, ali je bar počela disati ideja slobode.
Post je objavljen 26.09.2008. u 12:52 sati.