Marketing
Rotten smile
Oholim osmjehom bičujem prolaznike.
Nebitno, znam da ne razumiješ, kako se osjećam
dok gužvam osobnu iskaznicu svoje samosvijesti,
žiga ispranog u pranju vječnih kiša,
što me zapljuskuju, isteklog roka trajanja,
i osmjesi su se pokvarili.
Previše svjesna same sebe, uništavam plavetnilo neba,
eto ga sivo je, zbog mene,
ne nije zbog jeseni.
Nespretna sam u penjanju veselom penjalicom,
srce puno mi je ljutnje, otjerala sam djecu s igrališta
i sad sama ljuljam se; sve višljem i višljem stremim,
odgurujem se nogama snažno,
u nadi da ću doseći oblake, ostati zaglavljena u njima.
Nebitno, znam da ne razumiješ, kako se osjećam.
I kad bih pokušala objasniti ti, oholi osmjeh preuzeo bi me,
pokazao se i uplašio te,
ostavljajući me vječno neotkrivenom, nedorečenom.
Osmjeh, kojem je prošao rok trajanja,
sad samo pootpadala blijeda boja sa zidova pozitivnih osjećaja,
vlada mojim bićem.
Nespretna u penjanju ka oblacima.
Post je objavljen 26.09.2008. u 11:58 sati.