Kiša neumoljivo pada...a moram u grad .... tramvaj ...mrzim to...osobito za kišnih dana...zašto....
Pa ovako, inače sva sreća ne vozim se baš često tramvajem, imam malenog koji mi je omogućio da imam svoj tutać.... no neki dan ujutro na dvorištu auto ni da bi, okretanje ključa, uzaludno... nije mi preostalo ništa drugo nego na noge lagane... pa na gradski prijevoz....tramvaj.... gužva, ruke iznad moje glave, ispred i iza stoje nagurani ljudi..... pokušavam uvijek nači položaj da nikome ne stvaram nelagodu, bio kraj mene muškarac ili žena, ali ja jednostavno ne volim kada mi netko stoji iza leđa, s dobrom ili lošom namjerom..... odmaknem se, pogledam onim ne baš dragim očima i to je to.... no postoje oni koji na tome ne staju, prilaze drugoj mlađoj žrtvi.... kojoj je neugodno, koja silazi na slijedećoj stanici....
Što ima u tome, koliko „bolesnika“ koristi gradski prijevoz....
Negdje sam našla par pričica o toj temi :
„radnja u tramvaju, gužva, znoj, vrućina i gospon se lagano približava jednoj mladoj curi. Sve je bliže i bliže, i još malkice bliže, počinje ruku približavat gdje ga vuče, malo po bedrima ko olfa ono, malo po guzi i najzad stavi joj ga među noge, a ženska (koju vjerojatno se zamišlja kao jedno jako nepokretno stvorenje) će na to: ok, sad si došo do pičke i što ćemo sad!....“..okrenuo se zacrvenio i nestao...
„neka baba dođe u tramvaj kod cibone i kaže nekom tipu da se malo pomakne da se može primiti,a on njoj kaže nek mu se primi za kurac,a ona će budem ak će ostati dignut do dubrave“
„Imaj jedan lik koji sjedne u bus na stepenice i hvata žene za stopala i uživa da mu gnječe ruku cipelama....“...
...takav je živio u mom djevojačkom kvartu...eto i dan danas još uvijek to obožava.....
zato ne volim tramvaj, radije pješice....
Post je objavljen 26.09.2008. u 11:54 sati.