Marketing
Pavao - najveći misionar svih vremena- 89. dan Pavlove godine
Oni nas trebaju
Svaki dan pomalo, (prosječno 2 sata dnevno i to uglavnom od 22 - 24 h) u društvu sa sv. Pavlom i eto, već su prošla gotovo tri mjeseca.
Jako sam zadovoljna i sretna i zahvalna Bogu za to nadahnuće, da svaki dan Pavlove godine čitam, razmišljam, učim i pišem o sv. Pavlu. Osjećam kao da sam dio te prve kršćanske zajednice, kao da živim s njima. Čitati ili slušati samo odlomke sv. Pisma sigurno je korisno, ali sada mi se čini da je to nedostatno. Treba čitati kontinuirano i sve po redu, zajedno sa objašnjenjima bibličara. Možda je to malo teško, ali mi se čini korisnije od čitanja nekih srednjovjekovnih spisa i privatnih objava.
Listajući malo njemačku štampu, naišla sam na jedan zanimljivi podatak.
Međunarodna organizacija za ljudska prava upozorava na loše stanje ljudskih prava obzirom na slobodu vjeroispovijesti i u proglašenju Pavlove godine vidi novu šansu za zbližavanje religija i ukidanje zakona ili nepisane prakse koja onemogućava mirni suživot raznih vjeroispovijesti na zajedničkom prostoru.To se prije svega odnosi na Tursku, na čijem je prostoru prije 2000 godina rođen sv. Pavao. Turska bi se trebala potruditi, tako navodi ta organizacija za ljudska prava, da prizna i osigura odgovarajuću vjersku slobodu prema standardima Europske unije.
Da je Pavao danas živ i da misionari kao što je to nekoć radio, život bi mu bio ozbiljno ugrožen. U zemljama kao što su Sjeverna Koreja, Iran, Afganistan ili Somalija vjerojatno bi bio ubijen. U drugim zemljama, koje imaju antimisijsko zakonodavstvo poput Alžira i dijelova Indije, bio bio osuđen na višegodišnji zatvor, a u Pakistanu ili Iraku mogao bi birati: ili prestanak misionarenja ili odlazak iz zemlje. Život mu ne bi bio siguran niti u vlastitoj domovini. Da je to točno potvrđuju i podaci o ubijenim i protjeranim kršćanima i misionarima.
Budući da se i u Turskoj priprema proslava Pavlovog rođendana, prava je prilika da se država, koja želi biti članica EU, ozbiljno pozabavi rješavanjem tog problema.
18. čl. Opće deklaracije o ljudskim pravima kaže: "Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da promijeni svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu da, bilo pojedinačno ili zajedno s drugima, javno ili privatno, očituje vjeru ili vjerovanje učenjem, praktičnim vršenjem, obredima i održavanjem". Dvadesetak zemalja svijeta potpuno negira ta prava, tako navodi Međunarodna organizacija za ljudska prava.
Sad je prilika da i sami poradimo na ekumenizmu. Ne moramo se odreći svoje vjere ako poštujemo tuđu, ako smo tolerantni i prijazni s drugima, bez obzira bio to pentekostalac ili musliman. Svi smo braća i sestre, svi smo djeca istog Nebeskog Oca.
Sljedeći mjesec posvećen je misijama pa ćemo svi zajedno više moliti za misionare. U našu crkvu će svake nedjelje dolaziti grupe misionara koji će govoriti o svom radu. Skupljat će se i novčana pomoć.
I ne mogu zaboraviti podatak da je samo jedna kuna potrebna da siromašna afrička ili južnoamerička obitelj preživi jedan dan! A koliko našoj djeci dnevno treba samo za žvake?
Post je objavljen 25.09.2008. u 23:58 sati.