Uistinu želim dijete. Nije to neko ispunjavanje forme, nego mislim da se to dogodi u životu svake žene. Jednostavno sam spremna i gotovo. Zovite to majčinskim instiktom, ili kako god, nije ni važno. Veselim se svemu vezanom uz bebe: kovrčavoj kosici i velikim znatiželjnim očima, mirisu dječje kože, malim odjelcima... I ne vidim u tome veliki problem. Ali, zgrozila me posjeta jednoj, nazovimo ju, poznanici. Pijuckamo tako kavu dok maleni guguče i ja ga gledam onako razdragano i zamišljam sebe za godinu dvije. Tu blaženu sliku prekine mamica odlaskom u sobu. Vraćajući se nosi bilježnicu koju panično lista i sva uznemirena uzima dijetešce, odmotava pelenu i govori: 'Ništa!' Sva zbunjena upitala sam ju što nije u redu, i što se uopće događa. A ona kaže da se mali nije pokakao. O Bože dragi. I kaj onda? Budući da sam bila u veselom raspoloženju rekla sam joj da ne dramatizira, napravit će to kad bude htio. A ona sva zajapurenaobrušila se na mene da ja ne razumijem, i da nisam SPREMNA na sve što me čeka, da ću vidjeti jednoga dana kad mi dođu bočice i pelene i kad mi se život pretvori u noćnu moru, i da ona sve zapisuje jer inače se izgubi, ne zna kad je jeo, kad je srao (upotrijebila je baš taj izraz!) i da ja pojma nemam. Onako zbunjena, otvorenih usta gledala sam dijete pa nju, mamicu, i nisam znala što bih rekla. Uzela sam pelenu i zamotala malenog koji je cijelo to vrijeme gugutao i nije plakao. Bit će da je djete naviklo na mamine histerične ispade. Primila sam ga u naručje, onako malenog i mirisnog i razmišljala kako je želosno što je mama od njega napravila stroj. Potiho sam upitala mamicu zbog čega je sve to potrebno i u čemu je problem. Tvrdila je i dalje da se te stvari mogu razumjeti tek kad ih doživiš. Ali ja poznam jako puno mama, kažem joj, i ovo još nikad nisam vidjela. Onda mi je donijela neke knjige i počela ih listati da bi mi dokazala da to što ona radi nisu glupost i da to sve lijepo piše. Neću to ni gledati, odbrusila sam joj. Jednostavno me ne zanima. Ne može ta knjiga znati kakvo si biće ti rodila, ne može znati njegove potrebe, pogledaj ga (mali je već umorno sklapao okice), zar ga možeš sad buditi da mu promijeniš pelene? Jesi li normalna? Dijete je sretno i zdravo i ne može ta knjiga reći kad će on kakati. Kad ga bude volja, onda će. U dahu sam sve to izgovorila, ali mamica se nije dala. Već sam ga zamišljala jadnog, u poodrasloj dobi kako radi ono što mamica kaže i kad mamica kaže, jer je tako naučio. Nisam joj htjela više filozofirati, položila sam dijete u krevetić i rekla da odlazim. Nemaš ti pojma, draga moja, bile su riječi kojima me ispratila. Ja sam joj rekla: 'Želim ti puno sreće u maminjanju, ali razmisli malo o svojim postupcima.' 'Vidit ćeš ti za koju godinu' rekla mi je i zatvorila za mnom vrata. Otišla sam kroz grad pješice razmišljajuć o luđakinji i želeći njezino dijete. Kad sam došla kući, moj dragi Rocker, dočekao me s večericom i pitanjem kako je bilo. Budući da sam imala zgrčenu facu, Rockeru ništa nije bilo jasno. Rekla sam mu da je ona luda i da ja ne prihvaćam takav način 'odgoja' ispričavši mu sve što se dogodilo. On umire od smijeha zbog ovog s kakicom i okrene to na šalu i začas me oraspoloži. To je ipak moje Rocker, čupavi čovjek mog života!
Nedugo nakon toga išli smo kod njegovog radnog kolege čiju suprugu nisam poznavala. Imaju dijete od četiri godine i očekuju prinovu. E to je obitelj i to je mama. Malena je lijepo odgojeno dijete s kojim se može razgovarati. Bila je prisutna cijelo vrijeme, ali nitko od nas nije osjetio da smeta i da pravi nered. Mama nije povisila ton ni u jednom trenutku. Ma kakvi, mama je vesela, u poodmakloj trudnoći zrači majčinskim zanosom onako nekako posebno. I sad je još pod dojmom mamice pitam nju kako je i kako s djecom, a ona sva vesela odgovara da je najsretnija mama na svijetu i da jedva čeka prinovu itd. I odmah se obrusi oštro na kolegice s posle koje ju svaki dan obavještavaju o zdravstvenom stanju svojih ljubimaca, o zubima, proljevima, temperaturama, baka servisima... Sve to joj ide na živce, kao i meni pa smo se odmah sprijateljile. Da se razumijemo, nije to mama domaćica, to je zaposlena žena koja je uspjela spojiti karijeru i majčinstvo na jedan divan način. Ona nije programirala svoje djete na minutu za obavljanje nužde, ona je mama koja voli i poštuje svoje dijete kao individuu. A to se na malenoj i vidi. 'Znaš, mama u trbuhu nosi bebu', rekla mi je malena sva ozbiljna. 'Ja jedva čekam, već sam pripremila svoje igračke za bracu ili seku.' Pitam ju što bi voljela, a ona me pogleda onako nasmijano i kaže 'Pa..seku'. Razumije se, nisam ni očekivala drugačiji odgovor. Nakon ugodno provedene večeri s ovom krasnom obitelji, moj Rocker i ja vraćamo se kući sretni i veseli što ne upadaju sve mame u histeriju zvanu malo dijete i pelene. Već zamišljamo naše malo čupavo dijete kako je svojeglavo na mamu i glazbeno nadareno na tatu. I ne pada nam na pamet od njega učiniti robota!
Post je objavljen 26.09.2008. u 09:55 sati.