Dobra večer! Muči me insomnia. U mojoj glavi sve vrvi od teorija, pretpostavki, zaključaka, želja, i ostalih stvari koje čovjeku ne daju spavat. Dalo bi se zaključit da sam izgubljena, i ja to, kao prava osoba neću zanijekat. Želim li ja ono što govorim ili ono što osjećam? Vrag bi znao. Što mi vrijedi bit intelektualna, duboka, otvorena osoba širokih obzora kad to sa sobom donosi samo traganje za nečim u mojoj percepciji boljim, u stvarnosti kompliciranijim i možda baš po nalogu sudbe klete, kobnijim rješenjem ?
Volim život i volim ljude. I volim voljeti i biti voljena. A najviše od svega volim iščekivati da se to ostvari te postaviti samoj sebi neke prepreke kako bih se više i teže borila za nešto što će na kraju sloviti kao nemoguća misija.
Putujem svojim SF svijetom, osjećam da sam puna ljubavi i života a nailazim samo na osobe koje su čorave i to ne vide!
Ps. nemam kartu!
Post je objavljen 26.09.2008. u 00:57 sati.