Marketing
Little Lucky Star
Obožavatelj Robert je za čitatelje ovog bloga opširno opisao koncert u Beču te je napravio listu najboljih i lošijih nastupa!
Upravo ovako sam se osjećao kada sam, po prvi puta, u Beču bio na Madonninom koncertu! Bilo je genijalno! Pročitajte izvješće:
Nakon puštanja na koncertni prostor (od pola 6) nismo mogli preskakivati ograde jer je najprije postavljena jedna ograda iza koje su bili čuvari, a iza čuvara je bila još i druga ograda. No, uspjeli smo uhvatiti treći red iza te wavebreakers -ograde tako da smo vidjeli sve što se događalo na pozornici. Pozornica je dosta velika. Iznenadilo me što su ona 2 M slova zapravo platno (na slikama se činilo kao da su metalne konstrukcije), a na sredini pozornice je bila kocka koja se kasnije razvukla u nekoliko velikih ekrana. Tehnika i konstrukcija pozornice su bile savršene. Stalno se nešto novo stvaralo: pokretni DJ-pult, pomična traka, novi oblici ekrana (npr. kod 4 Minutes se vidio Justin na 4 mala ekrana koja su se stalno vrtila – slično kao i na promoturneji).
Nešto prije 7 je Robyn otpjevala nekoliko svoji pjesama, i to je bilo sasvim ok. Onda je slijedilo iščekivanje Madonne… I poslije pola 9 stiže ona na svom poznatom M-tronu! It´s like a dream… Nevjerojatno kako ta dva sata brzo prolete: Kada koncert započene, nema stajanja: scena se stalno mijenja, pjesme redaju, nova koreografija, na ekranima neprestano nove video projekcije. Savršeno!
A sada nešto o bečkoj publici. Istina je ono što ste već čitali na blogu. Bilo je jako puno stranaca: nas, Mađara, Slovenaca, Čeha… i mi smo jedini skakali, vikali, pjevali i plesali. Oko mene su bili baš neki Austrijanci, i oni se nisu pomakli skoro cijeli koncert (jedna se raspištoljila samo na Music). Najsmiješnije je bilo kada je Madonna htjela da publika pjeva Dress You Up. To se stvarno ništa nije čulo iz publike, a ona je u svom stilu odgovorila: What is this? This is shit! Nakon toga je slijedila pjesma Hung Up pa je rekla: Come on motherfuckers, sing, you know this song! Ja sam umirao od smijeha, oduševio sam se što sam to doživio od nje. A i Give It 2 Me se nije baš proslavila kod publike, tako da je pokazala srednji prst! Super je!!! No, ipak moram i pohvaliti publiku: nije bilo nikakvih naguravanja tijekom koncerta, tako da smo i mi naprijed imali mjesta za plesanje i skakanje.
Pjesme neću nabrajati jer ih već znate, ali evo mojih 3 Top/Flop:
Top:
1. Like A Prayer (poludio sam totalno na ovu verziju pjesma, najbolja do sada)
2. La Isla Bonita (odlična koreografija i gipsy verzija pjesme)
3. Into the Groove (preskakanje užeta, pomični DJ-pult; super verzija)
Flop:
1. Ray Of Light (ništa se nije čulo, loš zvuk, a čini mi se da nije dobro ni pjevala)
2. Borderline
3. Heartbeat (kod ove dvije pjesme najmanje mi je svidjela njihova obrada (Borderline), a i na pozornici je sve bilo nekako „normalno“)
Stvarno mi je drago što je i na ovu turneju stavila svoje uobičajene pjesme jer sam ih uspio čuti uživo. Od 4 dijela koncerta najviše me se kao cjelina dojmio gipsy-dio, koji započinje fenomenalnom izvedbom Devil Wouldn´t Recognize You, a koji uključuje još i Miles Away i You Must Love Me.
I na kraju, nešto o Madonni (!): Savršeno tijelo ima. Puna je energije i stalno je bila nasmijana. Bilo je i nekih komičnih situacija, na koje je ona sasvim cool reagirala: kad se zapetljala u uže, kad je čekala da joj netko podigne mikrofon, kad je s plesačicom pala u finalu give it 2 me (vjerojatno je to bio dio performensa). Odlično je pjevala (osim u Ray Of Light) i plesala. Što još reći, osim, obvezno vidjeti Madonnu! To je doživljaj za pamćenje. Hvala mojim „Madonna-frikovima“: Andreji, Martini i Paku – s vama su mi ovo putovanje u Beč i koncert bili nezaboravan provod. I stvarno vrijedi ono: Music makes the people come together!
Do nekog drugog susreta, the beat goes on,
Robert
Post je objavljen 25.09.2008. u 19:19 sati.