Njemački Glavni stožer (Generalštab)
Scharnhorst, Gneisenau, Massenbach i Müffling iskovali su mač koji će predstavljati njemački stožer, a Moltke ga je uporabio kao oružje koje donosi pobjedu. Upravo ova rečenica mnogo toga govori o stožeru, jer stožer je taj nenadoknadivi dio 'ratnoga stroja' svake velike zemlje. Njemačka pak je oduvijek i odavno bila oličenje države koja je u međunarodnim odnosima pokazivala veliku sklonost prema ratu, a istodobno i zaprepašćujuću veliku sposobnost da tu svoju sklonost učini vrlo opasnom, ako ne i pobjedonosnom. Mnoge knjige napisane o tome zorno govore, a i mnoge knjige napisane su upravo o načinu na koji je to Njemačka pokazivala visoku sposobnost za vođenje rata, no, rijetke su knjige napisane o njemačkom stožeru i o organizaciji njemačkog stožera. Gotovo da ne postoje knjige koje bi objasnile tu teutonsku nacionalnu žudnju za borbom i njezin spoj sa obdarenošću koja će stvarati vrlo uspješne metode u vođenju ratova. Od svih velikih europskih sila nijedna od njih nije, kao Njemačka, tako dosljedno isticala nacionalni stav prema unapređenju tih vojnih metoda. Taj intelektualni pristup nije bio, kako su neki stručnjaci tvrdili, 'luđačka košulja' progresivnoj misli, već naprotiv, bio je to čvrsti temelj na kojem su njemački vojni stručnjaci uspjeli usmjeriti njemačku vojnu misao. Kroz cijelu prusku vojnu povijest, a Prusija je uvijek bila onaj elitni dio teutonskog vojnog napretka i ratobornosti, stalno je postojala ogromna misaona djelatnost koju su njemački vojni rukovoditelji pridavali problemu organizacije i ustroja stožera kao primarnom temelju za uspješno djelovanje 'ratnoga stroja'. Istina, u njemačkoj vojnoj misli bilo je i grešaka koje su omogućile drugim državama preuzimanje vodeće uloge u stožernim tehnikama, ali pruski militaristi pobrinuli su se da to ne traje jako dugo kroz povijest. Svaka pobjeda njemačkog oružja bila je rezultat brižljivog planiranja koje je i primarna komponenta svakoga vojnoga stožera i rada istoga, a svaki poraz njemačkog oružja donosio je novi preporod te njemačke vojne moći koji je opet počivao na smišljenim i dobro promišljenim namjerama da se opet prvo usavrši stožer, a tek onda vojska koju će taj stožer voditi. Takav primjer vidljiv je upravo nakon teškog njemačkog poraza kod Jene 1806. godine.
Post je objavljen 25.09.2008. u 20:16 sati.