Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/diarydiduino

Marketing

Cijena pogrešaka

Dana 28. srpnja 2006. godine bio je tvoj 24. rođendan, prvi kojega nisi dočekala jer je tvoje srce prestalo kucati 28 dana ranije.
Tog vrućeg srpanjskog dana, jedan je mladić i tvoj vršnjak, svojom nesavjesnom vožnjom učinio da su prestala kucati srca dviju žena i njihovo dvoje djece.
Pitam se koliko koštaju ljudske pogreške?
Ako pogriješim naziv ulice i umjesto u jednu, otputim se greškom u drugu, ta će pogreška biti gotovo besplatna, koštat će me možda malo vremena i malo više živaca.
Ako netko zakine drugu osobu na način da joj obračuna manju plaću od one koja joj pripada, pogreška će koštati malo više. Malo gnjeva zakinutog i obračun razlike.
Ako vozač pogriješi tijekom vožnje i ta pogreška bude kobna za nekoga, koliko se pogreška naplaćuje?
Trgovanje posljedicama vozačkih pogrešaka je poprilično šaroliko.
Mladi vozač iz uvodnog dijela posta svojom je nesavjesnom vožnjom prouzročio smrt četiri osobe. Nesreća je proglašena odnosno kategorizirana kao jezovita. Nepravomoćnom presudom mladić je osuđen na 8,5 godina zatvora. Nije mi nimalo žao što je osuđen na dosad najvišu kaznu za izazivanje saobraćajnih nesreća sa smrtnim posljedicama.
Postavljam međutim nekoliko pitanja sebi, a onda i urbi et orbi:

1. Zar saobraćajna nesreća u kojoj je poginula «samo» jedna osoba nije jezovita?
2. Zar u presudama koje su izrečene vozačima koji su nesavjesnom vožnjom usmrtili jednu osobu, osoba koja je smrtno stradala manje vrijedi obzirom da je takav vozač dobio kaznu zatvora uglavnom ispod jedne godine?
3. Ako je mladiću koji je kriv za Ledeničku nesreću izrečena kazna zatvora u trajanju od 8, 5 godina, znači li to da je za svaku poginulu osobu dobio dvije godine zatvora?
4. Ako je to točna matematika, zašto drugi krivci koji su usmrtili jednu osobu nisu dobili barem po dvije godine zatvora?
5. Ponavljam, iako mi mladića nije žao, žao mi je što je vjerojatno doveden u situaciju da radeći za privatnu tvrtku u kojoj vrijedi moto «vrijeme je novac» mora neprestano trčati za vremenom, poslodavac ga instruira i tjera pozivima i porukama putem mobitela ( zato ga odmah i daju zaposlenima, da ih mogu neprestano kontrolirati), a na suđenju je usput ispao i žrtveno janje tvrtke u kojoj je zaposlen. Tko i zašto štiti tvrtku u kojoj dečko radi?
6. Zar u nesreći u kojoj je poginula mlada i neiskusna vozačica kojoj je poslodavac također kupio mobitel i tjerao je jedne srpanjske subote u utrku s vremenom nije važno tko je glavni krivac?


Na ova pitanja neću nikada dobiti odgovore jer ih nema.
Sucima je itekako važno da okončaju spor, meandrirajući između zakonitosti i specifičnosti određenog slučaja, krivci će svoje «odguliti» gotovo uvijek na kraći rok od onog u prvostupanjskoj presudi očekujući usput i mogućnost pomilovanja a na rubu te «sudske fotografije» nalaze se tek misli kojima u najčešćem slučaju roditelji poginulih nastoje održati živima svoje najmilije bez kojih ovaj život za njih više ne postoji.


Post je objavljen 25.09.2008. u 18:39 sati.