Marketing
"Uvijek vjerni" sjebali Hrvatsku
Prošlo je skoro godinu dana otkako sam nešto napisao. U međuvremenu sam se povukao u osamu šaolinskog hrama u Henanu gdje sam proučavao drevne spise i kontemplirao o smislu života. Na žalost, s puta spoznaje i produhovljenja me izbacio Jutarnji list feat. Uvijek vjerni.
Lako je biti general poslje bitke
Utakmicu Hrvatska - Engleska analizirali su svi koji su za to dobili priliku, od anonimnih forumaša do "uvaženih" hrvatskih nogometnih stručnjaka. Jedni su napadali Bilića i njegovo "neiskustvo", drugi su kenjali po tromom veznom redu, a treći samo slijegali ramenima i govorili - "Pa to je Engleska ljudi moji". Gdje smo pogriješili? Tko je sjebao nogometnu reprezentaciju? Odgovor je - "Uvijek vjerni".
Cijela priča je krenula s nekoliko kraćih promo tekstova u Jutarnjem listu i na internetu (nazvanih priče navijača), a kulminirala je jučer, pozivom navijačima da "savjetuju" Bilića kako pobijediti Ukrajince. Uz tekstić se nalazi i prigodni kupon na kojem ima dovoljno prostora da se selektora savjetuje sa par jednosložnih riječi. Odlaskom na stranice "službenog kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije" (kako sami sebe nazivaju) stvari postaju "puno jasnije" - pogledajte sami. Čitam i ostale vijesti vezane uz tu utakmicu i imam što vidjeti... "Uvijek vjerni" vas vode u Ukrajinu za sitnicu od "2550 kuna za gotovinsko plaćanje, odnosno 2685 kuna za kartično plaćanje". Cijena uključuje povratnu avionsku kartu,"snack" i piće u zrakoplovu (!), troškove vize, kartu za tekmu i prijevoz od aerodroma do stadiona i natrag (odmah nakon utakmice). Dakle, klasični sistem "probudi se, doleti, pogledaj tekmu, odleti i spavaj doma u svom krevetu".
Zatim mi pogled pada na tekst pod naslovom Harkovski troškovnik izvjesnog Branimira Koraća (inače zamjenika glavnog urednika portala sportnet.hr, specijaliziranog za košarku!!!). Dotični Korać lamentira kako je do Harkova najbolje ići čarterom Uvijek vjernih, jer se autom vozi 24 sata, i to "samo 500-tinjak kilometara na autocesti". Pri tome procjenjuje da je trošak puta u jednom smijeru cca 200 eura, dok "pravi navijači" mogu izdvojiti 350 eura za gore spomenutu sjajnu čarter ponudu. Nadalje piše o sjajnom noćnom životu, nabrajajući brojne klubove. Nije mi jedino jasno tko će ih posjetiti kada te "Uvijek vjerni" nakon utakmice odmah spraše u avion i pravac Pleso. Možda naši navijači koji će se voziti cijeli dan u rasklimanom kombiju, jesti po supermarketima i spavati pored kemijskih wc-a samo da bi navijali za reprezenteciju.
Liči na govno, smrdi k'o govno, dakle govno je
Vratimo se virtualnom "klubu navijača" Uvijek vjerni. Iako u nekim tekstovima sami sebe nazivaju udrugom navijača, od udruge ovdje ni riječi. Iz ovog projekta stoji firma Playbox d.o.o., sa sjedištem u Trnjanskoj cesti 37, Zagreb, na čijem je čelu Krunoslav Grlević, inače predsjednik Udruge za video igre i DVD. Uz to Playbox je registriran za obavljanje čitavog niza djelatnosti kao što su: proizvodnja odjeće; dorada i bojenje krzna, proizvodnja predmeta od slame i pletarskih materijala, proizvodnja namještaja, prekrcaj tereta i skladištenje... i tako dalje, i tako dalje. Možemo li u doglednoj budućnosti očekivati i "vatrene fotelje", oglicu a'la Dudu ili Pletikosin slamnati šešir? Vjeojatno u Markovićevoj ladici stoji čitav niz promo artikala koji čekaju prigodni trenutak da ugledaju svjetlo dana.
Za sam kraj vraćam se na gore spomenute priče "navijača". Priča prva - Sve za kartu. Imbecilna priča o frajeru koji pokušava kupiti kartu na crno na dan utakice. Na kraju od kupuje kartu za istok od mrtvog pijanog tipa koji ne može stajati na nogama (tj. od jednako pijanog frenda koji ovoga "drži") i s njom "frajerski" pokušava ući na sjever. Priča druga - "Uvjek vijerni i nakon poraza" govori kakva je ekipa okupljena oko projekta "Uvijek vjerni". Citiram autora Petra Nemeta: "utakmica je možda bila i prevelika za smisleno navijanje i uhodane koreografije. Pokušali smo nositi ekipu, ali izgubili smo, i život ide dalje". Ako ste izdržali do ove točke posjetite još tribinu i iz prve ruke se uvjerite zašto su "Uvijek vjerni" sjebali Hrvatsku. Uz fotogalerije indijanaca sa enormnim kockastim kapama, kockastim cipelama i smiješnim zastavama pročitajte raspravu o razlici između navijača i huligana.
Sada vam je vajda jasno zbog čega je HNS krenuo u distribuciju karata za Englesku isključivo preko interneta i tako nametnuo ljudima plaćanje troškova dostave kao i dodatnu brigu kada će im karte stići i hoće li biti kući u tom sudbonosnom trenutku. Isti trend će se i dalje nastaviti, na štetu svih nas. Suptilna akcija uklanjanja navijača sa tribina i njihova zamjena sa indijancima je na djelu. Osobno sam protiv toga, a pogotovo protv vučenja ljudi za nos i dizanja para od kvazi navijača i ljudi iz dijaspore, pod krinkom "službenog kluba navijača". Volio sam stajati satima u redu i razgovarati s ekipom, brisnuti s posla pod lažnim izgovorom da bih kupio četiri karte prijatelju iz Zadra i voziti se čitavu noć da bih stigao na vrijeme na tribinu. Prije onih Uvijek vjernih kojima je vrhunac navijanja farbanje noktiju u kockice i lakiranje cipela, popraćeno neprekidnim fotkanjem na tribini.
Neke se stvari ipak ne mogu kupiti novcem... ma koliko vas oni uvjeravali u suprotno.
MaoTze
Post je objavljen 25.09.2008. u 09:48 sati.