Kada je žrtva u hijerarhijskoj strukturi na nižem položaju nego spolni zlostavljač, među njima se uspostavlja odnos ovisnosti.
Žrtva spolnog zlostavljanja na radnom mjestu ima tri mogućnosti: prvo, može šutke trpjeti i podnositi napade na vlastiti integritet dok joj na ovaj ili onaj način ne pukne film. Drugo,može se suprotstaviti zlostavljaču, koji je obično njen nadređeni, i tako dodatno pogoršati uvjete rada u kolektivu. Treće, može dati otkaz i time ugroziti svoju materijalnu egzistenciju.
Svaku od ovih mogućnosti američki sudovi tretiraju kao diskriminaciju zbog koje se protiv poduzeća koje je dopušta uvodi sudski postupak. Spolno zlostavljanje znači nepoželjno postupanje spolne prirode ili drugo postupanje koje se temelji na spolu, koje ugrožava dostojanstvo žena i muškaraca na radnom mjestu, a obuhvaća nepoželjno fizičko, verbalno ili neverbalno postupanje. Pri tome se, razumljivo, samo po sebi nameće relevantno pitanje kako razlikovati između poželjnog i nepoželjnog spolnog ponašanja. Kod definiranja te razlike nije se moguće uhvatiti za neka objektivna, opća mjerila, jer je razlikovanje uvijek ovisno od subjektivnog mišljenja upletenih.
Stručna istraživanja pokazuju da je kod razumijevanja spolnog zlostavljanja na radnom mjestu od ključnog značenja raspodjela moći unutar radne organizacije, a ne kako se pretpostavlja nezadrživ spolni nagon. Kada žrtva u hijerarhijskoj strukturi zaposjeda niži položaj od spolnog zlostavljača, među njima se uspostavlja odnos ovisnosti. Spolni zlostavljač u slučaju neposlušnosti žrtve ima na raspolaganju brojne mjere, od zaoštravanja radnih uvjeta do otkaza radnog odnosa. Što je viši hijerarhijski položaj zlostavljača u radnoj organizaciji, više sankcija ima na raspolaganju za kažnjavanje žrtvine neposlušnosti i manja je vjerojatnost da će se žrtva pokušati braniti.
Među najčešće oblike spolnog zlostavljanja na radnom mjestu još uvijek se svrstava zviždanje, namigivanje i buljenje, dvosmislene opaske u vezi s vanjskim izgledom i tijelom, dvosmislene šale sa seksualnim sadržajem, pornografske fotografije na radnom mjestu, telefonski pozivi, pisma ili elektronske poruke sa seksualnim aluzijama, obećanja profesionalnih koristi u zamjenu za spolne usluge, prijetnje s negativnim profesionalnim posljedicama prilikom odbijanja spolnih kontakata, slučajni tjelesni dodiri, štipanje i tapšanje po stražnjici, slučajno dodirivanje prsiju, iznuđeni zagrljaji i poljupci, pokazivanje spolnih organa, pozivi na spolno komuniciranje i prisiljavanje na spolne kontakte.
Od 1985. godine do 1987. godine u SAD je samo u državnoj upravi isplaćeno gotovo 270 milijuna dolara odšteta za spolno zlostavljanje na radnom mjestu. U devedesetim godinama ta se svota već popela na milijardu dolara.
Max Modic za Sexation.info
Post je objavljen 25.09.2008. u 10:00 sati.