-17.st
/ barocco-port. biser nepravilna oblika /
"zlatni vijek" u umjetnosti, nova generacija književnika. /
jaka DVORSKA UMJET. ŕ zahtijevaju aps. vladari u Franc, Španj, Nizoz., Austr., Češkoj i Rimu (papa) /
umjet. bogatih i moćnih koji se natječu, pokazuju snagu bogatstva, raskošno uređuju dvorove (do pretjerivanja) ŕ umanjuje umjetničku vrijednost baroknog izraza /
osnovno mjerilo ŕ KVANTITETA – posebno u slikarstvu, arhitekturi (dvorova i crkava) – gomilanje motiva, dinamika, kontrasti; ukida se harmoničnost i sklad /
ODLIKE BAROKA: 1.bogatstvo viz. i akust. motiva 2. jaka, raznovrsna osjećanja 3. gomilanje stilskih sredstava 4. glomazna književna i glazbena djela 5. misao o prolaznosti, kratkoći života, čovjeku čiji je život tek trenutak / izrazita sklonost melodrami i operi /
Louis de Gongora: 1561. – 1627. / najveći španjolski barokni pjesnik koji stvara nov pjesnički jezik, vlastitu sintaksu i smionu metaforiku.Majstor je stiha, neobičnih metafora, maštovit u jezičnom izričaju. Soneti su mu savršeni, ali hladni–on je nemiran, rastrošan ,nepromišljen, svadljiv ŕ i stihovi takvi / jedan od gl. predstavnika KULTERANIZMA /
"Ruža" ŕ sonet o ruži koristi renesansni ugođaj ruže, vrta, koji ovdje služi kao dekor; ruža potiče reflex. o životu; njeno značenje je bibl, znak grijeha; pj. u 1. strofi potvrđuje da se život kreće između jučer i sutra; autent. vremena i poetskih simbola usmjerava prema sadašnjosti kao nemiru, nespokojstvu; u to nepostojećem vremenu predstavlja ružu kao ljepotu koja je kratkog vijeka; retor. pitanjem koje je stilogeno pojašnjava uzrok ljudskog nemira (sjaj i bujnost nestaju u prahu); imperativom "znat ćeš" prati umiranje ljepote; zašto ruža umire? vrtlarska ruka joj guši život po nekom zakonu nužde, sudbine; u posljednjoj strofi slijedi savjet "ne izlazi, ne cvati, ostani u pupoljku i dulje ćeš živjeti"
Torquato Tasso: 1544. – 1595. /tal. pjes. kasne renesanse / nježne i pretjerano osjećajne prirode, razapet između renes. životnih shvaćanja i moral. okova protureformacije; nesretan u osobnom životu i neshvaćen kao pjesnik; neko vrijeme podliježe maniji proganjanja te pomračena uma luta Italijom ili provodi godine zatočen u ludnici (tamnici Ferrare) / napisao preko 2000 lirskih pjesama, mnogob. dijaloge, najbolju tal. pastirsku igru "Aminta"; vrh. ostvarenje "Oslobođeni Jeruzalem" ŕ ep u 20 pjevanja, ispjevan u stancama (ottava rima, sastavljena od 11eraca,rime abababcc) 1. + rat; relig. tematika vezana uz duh proturef.; isprepliću se fantastika i realnost, čulnost i vjerska egzaltacija(?); unatoč izvrsnim opisima bitaka dani su najljepši stihovi u ljubavnim scenama i idiličnim prizorima; napadnut od inkvizicije da je u relig.-hist. tematiku unio previše ljubavi i magije, pa prerađuje spjev i piše "Osvojeni Jerualem"
/ Pedro Calderon de la Barca; 1600. – 1681. /pjesnik neobične životne biografije, zadnji pisac zlatnog vijeka šp. kniž., živi na izmaku bogatog vremena i nosi osjećaj propadanja / mračan, ozbiljan, dubok, refleksivan, a ponekad patetičan i prepušta se baroknoj kićenosti. Glasoviti dramski pisac, u drami "Postojani princ" izdvajaju se "Sonet o cvijeću" i "Sonet o zvijezdama" / "Sonet o cvijeću" ŕ život čovjeka uspoređen sa životom čovjeka ("takvu i ljudi vidješe sudbinu/umru u danu kada se i rode/ vjekovi kao trenuci prohode!") /
Post je objavljen 24.09.2008. u 21:22 sati.