BAROK - književni pravac od 16.st do sredine 18.st
- naziv dolazi od portugalske riječi barocco (vrsta bisera nevelike vrijednosti i nepravilna oblika), time se naglašavalo da je stil neobičan i bez posebnog značenja
ZNAČAJKE BAROKA
- kičenost, gomilanje stilskih figura (metafora, poredbi, pretjerivanje)
- patetičnost, retoričnost, pobožni naglasci
- prevladava uvjerenje da književna djela moraju biti opsežna
- opsežni epovi, opsežni romani
Ponovo prodiranje religiozne tematike u književnosti posljedica su Protureformacije ili Katoličke obnove, koju pokreće Martin Luther
Najznačajniji predstavnici su:
Lirika
TALIJANSKA KNJIŽEVNOST:
- Giambatista Marino – začetnik pjesničkog pravca manirizma, koji odlikuje naglašenom uporabomneobičnih motive, zvučnih figura, složenih i neobičnih metafora i zvučnih ponavljanja. U prvom su planu maštovitost i raskoš izraza, a zapostavljeno je izricanje osjećaja i unutarnjih proživljavanja
- Pjesme: Pjevač, Ljudski život
ŠPANJOLSKA KNJIŽEVNOST
- Luis de Gongora - najveći španjolski barokni pjesnik, volio je stare španjolske pjesničke oblike. Njegovo pjesništvo, a osobito njegova metaforika imala je mnoštvo oponašatelja I sljedbenika, pa je prema njegovom imenu nastao naziv gongorizam
- pjesme: Sat na zvoniku, Pješčani sat, Na grobu vojvotkinje od Lerme
Epika
TALIJANSKA KNJIŽEVNOST
- Torquato Tasso – talijanski pijesnik, autor epa Oslobođeni Jeruzalem u kojem je u 20. pjevanju opjevao Prvi križarski rat. Ep je ispjevan u stancama – ottava rima – tipična strofa talijanskog epa 15. I 16. st, sastavljena je od jedanaesteraca s rasporedom rima abababcc. Tasso je utjecao ina hrvatsku književnost, Oslobođeni Jeruzalem služio je kao uzor Gunduliću pri pisanju Osmana
Drama
ŠPANJOLSKA KNJIŽEVNOST
- Pedro Calderon de la Barca - najveći dramatičar španjolskog baroka i posljednji veliki pisac zlatnog vijeka španjolske književnosti. Njegove teme su moralne, stvara psihološki produbljene likove. Autor drama Život je san, u kojima poljski kralj Bazilije uplašen proročanstvom da će mu sin biti zlotvor i tiranin, dade kraljevića Sigizmunda odmah nakon rođenja zatvoriti u samotnu kulu, gdje djete odrasta u divljini i okovima. Prije konačne odluke o razbaštinjenju, Bazilije odluči da sina ipak jednom stavi na kušnju te ga uspavana prebacuje u svoj dvorac i predaje mu prividno vlast u ruke. No Sigizmund, navikao jedino na surovost i okrutnost, pokazuje stvarno tiransku čud, našto ga kralj, omamljena, vraća u njegovu tamnicu, gdje se maldić sutradan budi u nedoumici što je san a što java.
MANIRIZAM – je jaka stilska tedencija u epohi baroka, često se smatra oznakom cijelog baroka. Književnik Marino začetnik je novog ukusa u poeziji ne samo u Italiji, nego i u drugim Europskim zemljama. Manirizam se smatra pokušajem da se naglasi neprirodan i prenaglašen način izražavanja.
GONGORIZAM – u istom smislu kao manirizam, u španjolskoj književnosti se rabi naziv gongorizam, prema pjesniku Gongori, a u francuskoj književnosti PRECIOZNOST, prema likovima Molierovih komedija Precioze I Učene žene, u kojima se izruguje maniri neprirodnog I kićenog izražavanja.
Post je objavljen 24.09.2008. u 21:21 sati.