Homer
Homer je pjesnik najstarijih sačuvanih djela grčke književnosti, junačkih epova Ilijade i Odiseje. Podaci o njegovom životu pripadaju pretežno legendi. Iz sačuvanih podataka vidi se sedam gradova koji su se otimali za čast da su Homerova rodna mjesta. To su Smirna, Rod, Kolofon, Salamanina, Khias, Argos i Atena. Najvjerojatnoje se rodio u Smirni i djelovao kao pjesnik na otoku Khiosu gdje je i kasnije postojala škola pjevača epskih pjesama, tzv. Homerida. Najstarija grč. tradicija pripisivala je Homeru dva junačka epa: Ilijadu – o bojevima Grka pod Trojom i trojanskom ratu i Odiseju – o lutanjima grč. junaka Odiseja nakon pada Troje i o događajima na njegovu dvoru u Itaci, zatim tzv. kikličke epove koji su zajedno s Ilijadom i Odisejom sačinjavali zaokruženu cijelinu od početka svijeta do smrti Odisejeve. Himne u čast bogova koje su se izvodile kao uvod u recitaciju odlomaka iz Ilijade i Odiseje, šaljiv životinjski ep Batrahomiamahija koji je neka parodija Ilijade, dvije podrugljive pjesme: Margites (budala) i Kerkopi, i neke manje pjesme. Malo pomalo Homeru su se odricale pojedine pjesme tako da su mu je u IV. st. pripisivale još samo Ilijada i Odiseja. F. A. Wolf je u svom djelu “Uvod u Homera” (1795.) izrekao tvrdnju da su Ilijada i Odiseja nastale istom u Pizistratova doba spajanjem niza manjih pjevanja te da prena tome nisu djela jednog pjesnika. F. A. Wolf se smatra pokretačem tzv. Homerovskog pitanja. Jezik Homerovih pjesama mješavina je jonskog i eolskog dijalekta. To je umjetni jezik koji se u tom obliku nije nigdje govorio. Homer je odigrao izuzetno važnu ulogu u knjiž. životu stare Grčke. Smatran je autoritetom čak i u znanstvenim sporovima. Prema Platonu on je odgojio čitavu Grčku. Na latinski preveo je Odiseju Livije Andronik. Preko Vergilija Homerov se utjecaj proširio i na kasnije ere književnosti.
Usprkos svestranom proučavanju Ilijade i Odiseje i svih vijesti o pjesnikovu životu što su sačuvane iz starih spisa, ne zna se ni danas ništa pouzdano o njegovu životu. Do sada je napisano mnogo Homerovih životopisa, ali su podaci i u njima fantastični i često proturiječni. Jednako su nepouzdane i sve vijesti o vremenu pjesnikova života i domovini. U vremenskom određivanju Homera postoji nekoliko kombinacija. Jedni ga smatraju suvremenikom trojanskog rata (1194. – 1184. pr. Kr.), drugi drže da je živio sto, a neki četrsto gosina poslije toga rata. Herodot kaže da je Homer suvremenik Heziadov. No ni time nije problem riješen, jer se ni vrijeme Hezidova života ne da pouzdano utvrditi. Iz svega jasno izlazi da je riješavanje Homerskog pitanja vrlo zapleten i težak posao. Oko njega svakodnevno izlaze nove literature, ali uza sve napore to pitanje nije ni do danas u cijelosti riješeno.
Post je objavljen 24.09.2008. u 21:13 sati.