nakon dvadeset ili trideset godina ništa u našeme selu nije ka štaj bilo. sve se izminilo. je da san i ja naresta i drukčije gledan na svit oko sebe ali je i čudo toga lipoga nestalo brez da mu se traga znade. ka da nan je niko isika iz vilma te lipe slike iz oni vrimena do prije nesritnog rata. bogu vala da mi je u sićanju ostalo ništo od toga. taka me sićanja griju i dušu mi vesele pa ji se zato nikad odrić neću...
