Marketing
Chronicles of the Unfuckables,part two
Kao drek na cesti...
16.07.-10.08.
Zlo ljeto Nenadjebivih nastavilo se u malenom seocetu Orahovcu,kraj Kotora grada.Prva avantura zatekla je dinamični trio(Willu,Hippy i Borko) već u autobusu Dubrovnik-Kotor koji je bio prepun stranaca,pa je unesrećeni šofer njima prepustio dijeljenje pasoša.Sada zaklopite oči i zamislite jurećui autobus po bezdušnim serpentinama,te Hippy i Willu,aka. Ragnar i Thordiss,kako lete po vozilu izvikujući irska, švedska, norveška, japanska, američka i malezijska prezimena.Da komedija bude još veća,autobus se kod Tivta ukrcao na trajekt,na opću radost sviju prisutnih koji su se tog ljetnog popodneva drndali lošim stazama,na putu prema crnogorskim "all included" hotelima pod čime moj tetak podrazumijeva da imaju struje i vode.
Prvi put kada smo večerale u gradu,u restoranu Giardino nasuprot Pomorskog muzeja,otkrile smo da na WC-u iznad školjke stoji mala drvena kutijica s ulošcima ako kome zatreba,a konobar nije imao sitno pa nam je ostavio bakšiš.
19.7. pridružile su nam se prijateljice iz Skopja,Bote i Jase,što mora da je bila živa komedija jer se u kući nalazilo čak tri para sestara od kojih se samo moje sestrične nisu svađale.
Orahovac kao Orahovac,svake godine isto;kupanje,dosadni kafić Grota gdje je retardiranost očito uvjet za zapošljavanje,tu i tamo posjet Kotoru i pješački put do Perasta.Otoke Gospa od Škarpjela ovoga smo puta gledale samo sobale,prisjećajući se prošlogodišnje dogodovštine kad nas je ondje zatekla božja pljuvačka,tj. pljusak,pa brodić neko vrijeme nije mogao do nas.U Kotoru smo već tradicionalno posjetile "babetininu" kuću,traumu koju nismo preboljele još od 2004.Izgleda da me je opsjeo Isus pa sam kupila haljinu u natičkom stilu.Naravno,čim sam ušla u dućan da je probam,cijeli je grad trenutno ostao bez struje.
Karte su me izludjele,igrale su svaki vražji dan,a da ne pričam o gatanju u čemu je Borko prednjačila kao očajna baba iz sapunica!(Kako bi to willa opisala; glavni lik je onaj glumac koji je u svim sapunicama i onda je njegov pomoćnik koji šepa rekao njegovoj štićenici koja je ćorava koja živi kod onog dede koji je senilan,da je njegova žena,baba s ružnom perikom koju je oteo onaj neki bez ruke,noge...oka...nešto već nema!)
Sasvim nevino,prateći stope Dylana Doga,u naš je život ušao Dampyr,strip Sergija Bonellija o kojem smo sve postale instantno ovisne
Smee
(I nisam dobra kuca,i glupa sam,i smrdim...)
Ako ste i vi,kao i ja,gledajući Taličnog Toma ilitiga Lucky Lukea,mislili da je onaj njegov pas mitski lik pošto je toliko glup,čeka vas iznenađenje.Jednog toliko glupog psa,mladog vučjaka pod imenom Smee(ionako se ne odaziva pa je mogao biti i Rin Tin Tin ili Džoni.)čuvali smo cijelo ljeto u dvorištu. Smee je prava Crnogorka.Spava danju,trči noću,a toliko je glupa da ne zna ni lajati.Ne zna jesti ni piti,ne reagira ni na što,da ne nabrajam sad dalje njene kvalitete.Možda je i ona pala na glavu kad je bila mala,kao pas tatinog kolege koji je tako ostao retardiran.Speaking of,tata nam je kupio muške boskerice.Nekoliko dana sam hodala u njima s finim prostorom za kurac koji mi je bezbrižno visio naprijed zamišljajući si kako se osjećaju muškarci koji hodaju u ženskom rublju.Nažalost,muško rublje nije pridonijelo da se osjećam senzualnije,iz tko zna kojeg razloga.
8.8. je bila morinjska gitarijada gdje su nastupali odlični srpski power/ progressive metalci Alogia.I naravno,na beogradskom beer festu krajem augusta sam konačno vidjela Orthodox Celtse i ostala na sedmom nebu!!!
Post je objavljen 24.09.2008. u 17:37 sati.