Stvar je u tome da ja u vezi Zagreba nemam pojma o nicemu. Znam jedino da su ulice Ilica i Gajeva u centru i da je odjeca u Ilici uzasno skupa.
Niti znam gdje je Algoritam, niti znam da je Vincek slasticarna koja je uvijek dupkom puna, te da ima famozne kolace. Neznam cak ni da je Bush spavao u hotelu koji se zove Westin u kojem spavaju i poznate face(politicari i ini) kada dodu u Hrvatsku.
Isto tako nisam znala da u ovom kvartu gdje mi sis zivi ujedno zivi i jedna moja frendica koja je s mnom isla u osnovnjak.
Danas je predivan dan, oblacan, s kisicom koja ti bas osvjezava celo kada sitne kapi padnu na njega. Vruce je pa uopce i nisam trebala otici na rucak u jakni, ali pretpostavljala sam da ce biti hladnije kao jucer. Pogrijesila sam jer sam vise hodala s jaknom prebacenom preko ruke.
Sinoc me jedan prijatelj pozvao na rucak, jutros mi je javio da cemo otici u SC, menzu na Savskoj cesti. Prosetali smo se, pojeli, nastavili do grada gdje smo otisli do Algoritma(napokon sam zapamtila da je u Gajevoj 1), zatim u Vinceka na kolac.
Jucer kada sam otisla sa sestrom probala sam Zagrebacke krempite jer su ih mnogi hvalili. Tada sam ujedno i saznala da su one krempite koje nase majke znaju napravit zapravo Samoborske.
Meni su, dok nisam saznala da su uzasno kaloricne, krempite bile najdraza vrsta kolaca. Sada mi vise nisu najdraze, ali mi ujedno i nisu mrske. Zagrebacke su tako neobicne i ukusne.
Danas sam pojela cokoladnu krempitu koja je isto bila super. Vratili smo se u Algoritma gdje sam kupila cd(A Fabulous Collection Of Ambient Mood Music za 19 kn).
Putem tamo i natrag moj pratitelj(moram vam reci da je momak odlican, drago mi je da ga poznajem) mi je pokazivao zgrade kraj kojih smo prolazili. Pokazao mi je kip Drazena Petrovica i rekao kako je on poginuo u automobilskoj nesreci i kako su mu podigli kip, kako je bio kosarkas.
Ja da vam kazem iskreno nikad nisam znala da je on poginuo u automobilskoj, niti sam znala da je mrtav. Samo sam cula za njega, ali mene te igre s loptom(nogomet posebno, kosarka i rukomet)niti malo zanimaju. Da mi pokazete sliku nekog nogometasa i pitate me tko je on, nebi znala(znam za Bilica i Sukera, Bilica jer se prikazuje na svakim vijestima jer je skladao navijacku himnu, a Sukera jer je bio masu popularan kad sam bila u osnovnjaku i kad su momci tek pocimali biti zaludeni nogometom, no pokazete li mi sliku Marka Babica nebi imala blage tko je on...
Isto tako za kosarku, znam za Michaela Jordana jer je on bio glumac i glumio je u onom igrano/animiranom filmu, znate onom sa Zekoslavom Mrkvom, Tazom i ostalima?
Ja niti sam znala tko je Drazen Petrovic, niti da je u Ciboninom tornju otvoren muzej tom pokojnom kosarkasu, a niti da postoji kip koji je na istoimemnom trgu Drazena Petrovica. Sada znam! Godine kada je on poginuo 1993. ja sam krenila u prvi osnovne, datuma kada je on poginio 7.6.1993.ja sam bila dite od 6 godina i 2 miseca.
Isto tako znam da ako sutra moram otici sama na vlak u 15:22 da moram cekati 9-ku i izaci na 5-oj stanici.
Puno sam toga naucila u ovih 6 dana sto sam ovdje, to da me jedna profesorica nije zaboravila(udala se u Split, a ima stan u Tresnjevki), da se ovdje crkva zove Sv.Josipa, da u Algoritma mogu kupiti 3 cd-a: irske muzike, sesdesetih, sedamdesetih, osamdesetih, spiritualne,....za 49 kuna, a 6 cd-eva za 99 kn, da mogu kupiti film na dvd-u za 39 kn, 2 za 87 kn, da me jedan slatki konobar stalno pogledava, da moja sis osjeti da sam sjedila u kaficu(a nisam pusila i samo je jedna osoba pusila, ali ona je bila udaljena od mene 4 metra), da je vegetarijanska hrana ukusna, stvara dugotrajni osjecaj sitosti, da je soja, tempeh, seitan nesto sto zelim svaki dan jest, da mogu zivit bez mesa, da je Zagreb puno ljepsi grad od Splita, da je Robert Kurbasa jako cudna osoba koja iz cista mira kada sjedne za stol u kafic pocme pjevat, jer zele da se drugi dive njegovom glasu, a meni ludi se on prije svida, dok nisam shvatila(tek nakon sta sam ga upoznala)da je jadna, umisljena budala koja misli da sad kad je posta slavan(cak je i na televiziji, a tko tada nije slavan?)da ce sve cure uzdisat za njim. Bila sam cura u pubertetu poremecenih hormona, sad sam mudrija(donekle) i ne padam na takve isprazne, iskompleksirane i umisljene tipove ljudi.
Cibonin toranj je treca najvisa zgrada u Zagrebu, prva je Zagrebcanka. To je predzadnja zgrada sagradena prije Domovinskog rata. Ove stvari postoje i na Google-u, ali ja to nisam znala i sada znam.
Zivot je pun trenutaka kada iz najobicnije setnje gradom mozete nauciti nesto cime cete biti zaokupljeni toliko da napisete blog, kao sada ja.
Sutra putujem opet istom rutom prema Dalmaciji, samo sto cu sada vidjeti ono sto nisam mogla prosli cetvrtak jer se vec spustio mrak...
Pusa i citamo se...
Post je objavljen 24.09.2008. u 16:47 sati.