-Izvolite gospodine- izvježbanim glasom i namještenim osmijehom, uredno ispeglana službenica pozvala je muškarca ispred stakla šaltera. Bio je neobrijan i djelovao je neuredno. Približio je usne rupi u staklu.
-Prod.bi...brtlj..sk..udjele- izmrmljao je u staklo.
-Molim?- službenica se instinktivno također približila staklu. Osjetila je alkohol u njegovu zadahu i to joj se nije svidjelo.
-Udjele!! Prodajem udjele...braniteljske!!- ponovio je preglasno i time izazvao poglede i lagano meškoljenje ostalih koji su u miru i tišini čekali red i poštovali svetost banke.
Širina osmijeha se smanjila i službenica se odmakla.
-Potvrdu, osobnu i karticu- rekla je službeno.
Iz crveno-zelene vrećice i snopa papira i dokumenta muškarac je izvukao traženo.
-Kad će lova??- bilo je pitanje.
-Za šezdeset plus tri dana.- bio je odgovor.
-To je za mog sina znate...-
Ova konstatacija nije izazvala neki interes.
-Zbog njega sam i išao tamo, ne zbog politike ili...-
Njegov glas jednolično se stopio sa kliktanjem tastature računala
-...granate su padale...-
Službenica je proučavala broj na kartici. Jedan precizan potez miša i transakcija je provedena.
-...da bi njemu bilo bolje..-
Osmijeh se vratio na lice službenice. Isprint je bio uredan. Toner je još uvijek dobar i ne treba ga mijenjati. Dok je muškarac stavljao potpis na pokazano mjesto, proučavala je gospođu iza koja je obećavala. Možda će joj uspjeti uvaliti osiguranje ili neki fond.
-...i to sve za tih deset soma?...-čulo se iznad olovke- ali vrijedilo je, zar ne? Za Hrvatsku...-kao da se osjećao neki ton ponosa.
Živcirao ju je. Brzim pokretom pokupila je potpisani papir. Gospođa iza njega u redu bila je već vidno nestrpljiva, a to nije dobro. Šanse za osiguranje se smanjuju.
Muškarac je zgužvao svoj primjerak u vrećicu i udaljio se uz mrmljanje u bradu.
-Napokon- pomislila je. Na njenom licu ponovo je zablistao najljepši osmijeh.
-Sljedeći!- pozvala je.
Post je objavljen 24.09.2008. u 14:39 sati.