Ja ne volim pretjerano petlje i kružne tokove. Zašto? Jer ljudi ne znaju vozit po njima.
Ili se voze ko divljaci ili ne znaju pravila prednosti ili ih boli briga za sve navedeno.
No ipak se vozim po njima. I po petljama i po kružnim tokovima.
Jučer sam se vraćala kući sa Žitnjaka i morala se popest na petlju kak bi se spustila prema svom dijelu grada.Ništa neobično. To bi mogla već žmirečki proći. Ograničenje je 40, ja vozim oko 50 i laganini na kočnicu pred zavojem.
Ispred mene auto a ispred njega mali motocikl ilii ti moped-vespa.
Auto je ubrzao i ostao je samo moped ispred mene. A ispred njega zavoj. Lagani? Pa tak.tak.
Zavoj ko zavoj ako se znate voziti.
No striček na mopedu i nije znao.
Gledala sam točno u njega kad je kod zavoja malo zavrludao, zabio se u ogradu i primio se za nju što ga je doslovno spasilo da ne preleti ogradu i padne na autoput.Bila bi samo mrlja od njega.
Izgledao je ko neki akrobat. Srećom za njega.
Stala sam na kočnicu i upalila sva 4. Iza mene auto. i on koči.
Vidim kako kaciga leti po cesti. Gledam u stričeka sa mopedom i vidim da staje na noge i uzima kacigu koja je na cesti-njegova je na glavi. Ništa mu nije. Srećom.
Gasim 4 i krećem dalje gledajući ga u retrovizoru.
Presjeklo me je. Skoro sam bila svjedokom prometne koja je mogla jako loše završiti. I sve to zbog zavoja.
Što je najgora stvar uopće mi se nije činilo da je brzo vozio a eto izgubio kontrolu.
Gledam ga u retrovizoru i vidim da sjeda na moped i nastavlja vožnju.
Ma moš si mislit kak bi nastavila vožnju. Meni su se noge oduzele samo što sam gledala što se ispred dešava.
Post je objavljen 24.09.2008. u 14:40 sati.