Pregled posta

Nema pravde

Svi oni koji žive u Malešnici, svi oni koji znaju o kojem je križanju riječ, mogu vrlo lako doći tamo, stati i lijepo si to sve pogledati. Matrix je u pravu kada kaže da je suđenje obavljeno traljavo, ali nije u pravu kada tvrdi da je to samo nesreća. Naravno sada me se može "optužiti" da sam subjektivna i pristrana jer je u pitanju moje dijete....dobro....neka...ali postavite se na trenutak u moju kožu.
Da je moja Stelica pretrčavala aleju Bologna gdje se zaista vozi brzo, a postoje pothodnici (koji su isto postali jako opasne zone) i da je tamo na tako otvorenoj cesti nastradala, mi kao roditelji bi prvi rekli vozaču neka se ne osjeća krivim.
Ja sam Stelu jako dobro poznavala, ona je bila i više nego pažljiva, išla je tim putem svaki dan i to nekoliko puta jer je nakon škole imala još i dodatne aktivnosti poput engleskog jezika i ritmike. Većinom je išla sama. Kao i stotine njezinih vršnjaka. SVAKI DAN. Pogotovo u školu na nastavu, a ponekad dok su još bili duži dani i na te svoje aktivnosti, jedino smo dolazili pred nju navečer kad bi već pao mrak. Pisala sam već o tome prije, kad smo se mi tu doselili nije bilo semafora, i nesreća i sudara je bilo gotovo svaki tjedan barem jednom. Polupanih automobila, pokoja strgana ruka ili slične ozljede, nikada nitko nije poginuo. Od kada je semafor postavljen mi smo svi odahnuli, sudari su se prorijedili, to su već bili zaista oni ekstremi koji ne poštuju nikakva pravila. No i to se uglavnom događalo noću kada je manje normalnih vani, a luđaci divljaju. Ovo što se dogodilo Steli je apsolutna bahatost jednog profesionalnog vozača koji nije gledao kuda vozi. Ovo je njegova velika ljudska pogreška za koju bi on trebao snositi odgovornost, a on to uporno izbjegava. I sam je otac djeteta Steline dobi. Gdje je majka tog njegovog djeteta, zar čak ni ona nije smogla snage i na neki način nam dati do znanja da im je žao. Da je suprug kriv i da će podnijeti kaznu kakvu mu sud bude propisao. Gdje je nestala ta ljudska odgovornost. Ima li je uopće u ljudima. Ja sam položila vozački, ali ne vozim. Baš iz razloga što se ne osjećam dovoljno za to sposobna. Naravno da mi je to puno puta zakompliciralo život, ovisan si o drugima, o javnom prijevozu i sve to…ali meni je to manje zlo nego uporno misliti kako svi voze, pa eto moram i ja, a osjećati se nesigurno i uplašeno.. Ja ne bih mogla živjeti sa saznanjem da sam nekom djetetu zbog svoje nepažnje oduzela život. A roditeljima donijela doživotnu patnju i bol. Sve ove gluposti koje smo mi slušali na tri ročišta koja smo imali su samo to GLUPOSTI. Na žalost, ljudi koji rade u pravosuđu imaju osjećaj da smo svi mi idioti, ili se bar tako prema nama ponašaju. Jednostavno imaju moć u rukama i mogu raditi što hoće. Dogovaraju se, pristaju na međusobne uvjete, kompromise, zataškavaju, i prikrivaju....a sve je to tako jer im zakon to omogućava. To nije samo kod nas tako sve traljavo i bez prave želje za kažnjavanjem krivca – vozača koji je pregazio moje dijete na smrt – i kojeg ja zovem ubojicom – jer on za mene to jest, to je tako u jako puno slučajeva.
Ta dva dječaka kojima je on navodno stao su jednostavno uspjela pretrčati ulicu na vrijeme prije nego im je taj kombi došao, a oni su vidjevši da su dječaci prešli ulicu nastavili voziti bez prethodne provjere ima li još nekoga tko dolazi na zebru.
Stela je udarena na zebri, odbačena od nje i tamo pregažena. To se sve vidi na tim nesretnim slikama koje je slikala policija na licu mjesta. Negdje na ovom blogu imate i njihovo (policijsko) izvješće koje je rađeno na licu događaja i u to vrijeme, pa je ipak za zaključiti svakom normalnom čovjeku da to mora biti najtočnije odrađeno i zaključeno. Sudski vještak je u sudnici kada su ga pitali kojom se brzinom vozilo kretao rekao da to ne zna, jer ne zna da li je stajao ili vozio?????? Sutkinja mu je rekla da je stajao, a taj podatak smo čuli naravno od suvozača – a što je on drugo trebao reći – da su jurili i da ju nisu vidjeli??? Dakle to je nepouzdan svjedok – koji je usput rečeno i sam izjavio da je poviknuo dijete, dijete, da bi kasnije rekao kako je mislio da su prešli preko hupsera?????? Pa tko to normalan može progutati?? Nakon što je to sudskom vještaku rečeno on je na mali kućni digitron izračunao da bi to moglo biti OKO 16 km/h. Dakle njegove riječi su: "Ukoliko je okrivljeni s vozilom stajao ispred pješačkog prijelaza......"To sve u živo kada slušate izgleda sasvim drugačije nego kada se čita sa papira koji je napisan nakon svih izgovorenih rečenica, a taj tekst se diktira zapisničarki, nešto sudski vještak diktira sam, a nešto diktira sutkinja. Oni sve svoje misli koje izgovaraju kasnije oblikuju u te pomalo nerazumljive rečenice.

Suvozač je svoje svjedočenje iznio još na prvom ročištu, a meni i danas u ušima bruje njegove riječi kako su mislili da su prešli preko hupsera. Zašto su onda stali? Tko se zaustavlja nakon što misli da je prešao preko hupsera? To je bilo strašno za slušati. Nije bilo nikakve reakcije sa strane državnog tužiteljstva, to se tako puštalo da on priča te svoje nebuloze. Zatim je na drugom ročištu došla svjedokinja. Koja se isto lijepo provukla bez opomena, a što je meni bilo nevjerojatno, da se na sudu može govoriti rečenice poput: "Meni se čini da je...."
Dakle ona je bila na sasvim suprotnoj strani kao suvozačica u automobilu koji je stajao prvi u redu i čekao jer je njima bilo crveno svjetlo. Kada ju je sutkinja upitala - kada je ona prvi put vidjela djevojčicu, rekla je: - kada je malena već bila pod kotačima!!!!!!! Za svakog normalnog čovjeka bi taj svjedok trebao biti apsolutno nevažan!!!!! Gotovo!!! Ti dakle nisi vidjela ništa!!! Po što je ona tamo došla i zašto ja ne znam, ali reći da ju je prvi put vidjela pod kotačima i da ona misli da je djevojčica pretrčavala te da je nesreća bila neizbježna????.......je li to svjedok – pouzdan svjedok nečega???? Na žalost – slika zaista nekada puno više govori nego riječi. Trebali ste vidjeti mladu damu. Osim toga i sam njegov odvjetnik je htio ispasti pametan, a ispao je jako glup. Pitao ju je onako jako važno (jer nije imala naočale, pa je tu htio poentirati) da li ona ima dobar vid? A ona je rekla da ima urođenu manu desnog oka, ali da joj to ne smeta i da ne treba nositi naočale. Da smo mi imali odvjetnika na tom ročištu koji nam je trebao biti, a nije se pojavio, možda bi on na te riječi i reagirao!!! Možda, ne znam. Nakon toga je posramjeno (moj naivni dojam) sjeo i rekao da nema više pitanja. Nadam se da joj se u životu ništa slično neće dogoditi, jer joj ne bi palo na pamet i pomisliti da je stvar tako banalna i da je to eto bila jednostavno nesreća. A ako se prodala za novce, onda nemam što reći, osim da se nadam da će joj biti gorki......sigurno...
Na ta dva svjedoka je građena priča. Sudski vještak opisuje događaj u rekonstrukciji, a nastavljajući se na policijske zapisnike sa lica mjesta događaja. Uostalom evo ga:





E sad pitanje, veliko i važno pitanje je zašto to rade??? Zašto tako blaga kazna za nekoga koga ste proglasili krivim???? Zašto taj dogovor??? Zar vas nije sram?!
To je moje dijete, istina, nije vaše pa moju bol ne možete osjetiti, ali zar zaista uvijek krećete od pretpostavke da se to može svakom dogoditi da bi unaprijed skinuli svaku odgovornost sa sebe da vam se kojim slučajem dogodi nešto slično? A nikada ne idete od pretpostavke da se i vašoj djeci može ovo sutra dogoditi. Nevjerojatno je kako nitko ne želi preuzeti odgovornost za ono što učini, za ono što napravi krivo, pa čak ni onda kada oduzme nečiji život.
Na žalost jako puno nas je ovako uništenih obitelji. Prvo nas uništi netko tko nam djetetu oduzme život, a onda i vlastita "pravna" država. Nemam nikakve veze sa slučajem Jurice Munđara i ne znam znate li vi išta o tome, ali da bi mi vjerovali pročitajte njegovu priču, a takvih priča ima sve više i biti će ih sve više i više jer smo konačno dobili priliku barem negdje reči ono što i mi mislimo o tome. Jer u sudnici to ne smijemo. Ja sam bila opomenuta da ne smijem komentirati, jer sam rekla da je Stela zapravo napravila samoubojstvo......
Ovdje je članak o slučaju Munđar

a-sto-je-onda-kriminal-postovani-suci

I sad zamislite da skupimo jako puno novaca i kome da ga damo???? Nekom odvjetniku koji će onda sve svoje unosne poslove zanemariti radi mog slučaja???
Ma takvog nema. Nije im stalo. Uzalud sve. Budite spremni na sve. Naravno da sam kao i svaki normalan čovjek protiv bilo kakve korupcije i mita. Ali usporedite slučaj dr. Šimić – 9 godina zatvora (za šta? je li mu neki od tih pacijenata umro? je li on nekom držao pušku ispred glave i tražio novce?), ljudi sami nude novce jer žele život. Žele preživjeti, a to je u ovoj državi nemoguće bez mita. I sad k tom slučaju usporedite slučaj Stričak – 8,5 godina zatvora za 4 oduzeta života. Da je on za volanom umro od srca – što se isto zna dogoditi, onda bi to bila velika nesreća. Ovako je ubojstvo.
Pa zvali ga oni ubojstvo iz nehaja – svejedno je ubojstvo. Još je sudac na kraju rekao da je ovako visoka kazna izrečena kako bi preventivno djelovala na ostale sudionike u prometu?????????? Zar to nije jadno? Dakle čak ni Stričak nije dobio tih bijednih maksimalnih 10 godina, pa mene stvarno zanima za koga su one predviđene? Koliko mrtvih treba biti da bi dobio 10 godina zatvora. I je li to pravedna kazna?

Jedna od rečenica je da - nikakva kazna neće vratiti moje dijete, i koliko god ona bila istitina,
a ISTINITA JEST - ona zapravo ništa ne znači. To je gola činjenica, kao da kažete
- danas pada kiša pa ću nositi kišobran.
Za Stelu i mnoge druge je kasno, ali........, možda će predviđena kazna dugogodišnjeg zatvora ili doživotnog zatvora spasiti vaše dijete…. A kako se boriti da se to postigne…………NE ZNAM.


...................................................................................................................

U ponedjeljak 01.10. 2007. Katarina i Martina ispale su iz školskog autobusa.

Katarina je preminula u noći 02.10.

Svijećica je tebi u spomen, draga Katarina…




Post je objavljen 24.09.2008. u 10:04 sati.