Marketing
Dokaz krivnje
Mislio sam da se neće ponoviti priča iz akcije „Gruntovec“, ali to izgleda nije moguće. Prvi puta, vidjevši to, bilo mi je smiješno. Sada mi je to već apsurdno. No tko zna što točno kaže naš dragi ZKP o izuzimanju dokaznog materijala. I što se smatra pod pojmom računalo.
Preuzeto sa stranice: Jutatnji list
Naime postoji u Informatici dio koji se naziva: Računalna forenzika. Jednako tako CARNet – CERT-ova definicija koja kaže: Računalna forenzička analiza je postupak utvrđivanja činjenica nad digitalnim medijima primjenom različitih metoda. Najčešće se koristi u postupcima sudskog dokazivanja, a sastoji se od niza analitičkih metoda za otkrivanje, prikupljanje, ispitivanje i skladištenje podataka, te često podrazumijeva ispitivanje računalnih sustava kako bi se utvrdilo njihovo korištenje u ilegalnim ili neautoriziranim aktivnostima poput krađe poslovnih tajni, uništavanja intelektualnog vlasništva ili prijevare.
Uzevši u obzir gore napisano, nije mi jesno koga vraga Policija, kod uzimanja dokaznog materijala, nosi Monitore. Ne znam kakav digitalni medij (no no nećemo se spuštati na teoriju komponenata), postoji u monitoru, osim ako nije utaknut USB stick unutra.
FOTO by: Darko Marić
Nekako se ne mogu oteti dojmu, da to zapravo ide ovako --> Operativa dobije nalog: „Zaplijenite im sva računala“. Samim time je moguće da je shvaćanje fundamentalnog pojma „Računalo“ ovakvo: Računalo se sastoji od one kutije dole, za koju se ne zna čemu služi i naravno onog gornjeg djela, koje zapravo i je računalo. Jer tek tamo se može zapravo vidjeti, što ima unutra. Ono dolje kockasto, bez onog gore nema koristi, pa ćemo mi uzeti oba djela, jer se ne smije, prema Računalno forenzičkoj analizi, narušiti integritet podataka. Naravno da se podatci mogu pogledati u rezoluciji, koju ima isključivo pripadajući monitor. Drugačije to ne bi bilo moguće i dokaz bi se u sudskom postupku mogao izuzeti, jer je integritet podataka narušen, pošto su podatci gledani na „drugom“ Ekranu.
FOTO by: Darko Marić
Ništa čudno s obzirom na anegdotu, koja kreće tako, da smo prije nešto vremena zamijenili jednoj kolegici računalo, a razgovor je išao nekako ovako:
- Znate zamijenili smo vam računalo !
- Ne, niste. To je moje računalo poznam ga po ovoj gore sličici.
- Da, ovo gore je Monitor, a mi smo vam zamijenili Računalo.
- Nemojte me zezat, ovo gore je Računalo !
- Ne, gledajte – ovo gore je Monitor te je on ostao isti, a dolje računalo.
- Dobro, neka vam bude, ali prvi glas. I osim toga ovo dolje bez ovog gore ne radi ! Jel tako ?
- Da, tako je....
Dakle moglo bi se zaključiti da nije sramota Ne znati, ali ako nešto zbilja ne zaš onda pitaj. Nemoj se brukati pred ljudima, pogotovo što su danas ljudi sve pismeniji, a informacije sve dostupnije.
I za kraj – Microsoft smatra Monitor potrošnim materijalom. Jednako tako Miša te Tipkovnicu. Kod nas je još uvijek slučaj da sve sva tri navedena elementa smatraju Materijalnom imovinom, a u nekim organizacijama čak Miš i Tipkovnica zadužuju, zbog svoje iznimno velike vrijednosti. Samim time morate jako paziti da ne bi ste tu imovinu oštetili ili prejako tipkali, da se slova ne izližu. A najstrože je zabranjeno lupati optičkim Mišem po stolu kako bi ste sa sigurnošću uklonili Statički elektricitet.
Post je objavljen 24.09.2008. u 09:55 sati.