Marketing
Tumaranje po Asakusi
Ljetne vrucine napokon su popustile, i sto se mene tice, sada je pravo vrijeme za obilazak hramova. A njih u Tokiju i okolici ima bezbroj. Mozda ce netko primijetiti da japanski hramovi prilicno slice jedan drugome i da osim arhitekturalnih i kulturnih posebitosti, ne pruzaju druga veca uzbudjenja ni zanimljivosti vrijednih visesatnog zadrzavanja. S tim se ne slazem, iako je mozda stvar u nacelnoj razlicitosti interesa. Stoga nema smisla objasnjavati zasto radije tumaram sjenovitim dvoristima hramova u okolici, umjesto da, recimo, isprobavam najnovije elektronske smicalice u Sonyjevom high-tech dvorcu na Ginzi...
Danas je, dakle, na redu Asakusa! Kompleks hramova u tokijskoj cetvrti Asakusa (naglasak na drugom slogu) jedan je od najpoznatijih i najposjecenijih punktova u gradu. Otvoren je cijele godine i u svako doba dana prepun posjetitelja. Ovdje jos zivi duh starog Tokija, nekih davno proslih vremena.
Zanimljivo je da je Asakusa sve do Drugog svjetskog rata bila glavno srediste zabave i nocnog zivota u Tokiju. Nekoc su se ovdje prikazivale kabuki predstave, a Asakusa je imala i veliku 'cetvrt crvenih fenjera'. Nazalost, mnogi dijelovi Asakuse unisteni su u saveznickim bombardiranjima Tokija tijekom rata. Danasnji hramovi uglavnom su replike iz poslijeratnog razdoblja.
Na izlazu iz podzemne zeljeznice, prvo sto cete ugledati na prilazu hramu jesu velike, jarko crveno olicene vratnice s velikim crvenim lampionom, najpoznatijim simbolom Asakuse. Kaminari-mon ili 'Gromovite dveri' (od 'kaminari': grom) izvorno su podignute 942. godine, ali su stradavale u pozarima nekoliko puta tijekom povijesti. Danasnja replika izgradjena je 1960. godine donacijom nekog japanskog poduzetnika. Sa strane vratnica smjestene su dvije budisticke figure u nadnaravnoj velicini: Fujin (bog vjetra) i Raijin (bog groma), po kojem su 'Gromovite dveri' i dobile ime.
Turisti masovno poziraju za fotografiju s lampionom u pozadini. Lampion obicno biva uklonjen uoci veceg nevremena ili tajfuna; u ostalo doba visi na svom uobicajenom mjestu.
Kaminarimon
Prodjete li kroz guzvu pred Kaminarimonom, pred vama se u duzinu prostire Nakamise-dori, prava pravcata ulica za soping usred svetista, koja postoji vec stoljecima. (Hramovi i komercija u Japanu ne iskljucuju jedno drugo, dapace uzajamno se potpomazu.) Nakamise-dori natkrivena je, uska ulicica nacickana bezbrojnim trgovinama koje su raj za turiste. Shodno tome, ovdje vlada nevidjena guzva. Tu mozete kupiti jeftine sitnice, suvenire i igracke, ali i fino izradjene i originalne predmete u koje je ulozeno mnogo truda i vremena. Neke od njih tesko cete naci negdje drugdje u Tokiju.
Od hrane, popularni su slani rizini krekeri zvani senbei, koji se pojavljuju u svim oblicima, velicinama i okusima. Kolacici s punjenjem od slatke grahove paste zvane an, peku se i prodaju jos vruci na licu mjesta.
Nekolicina standova prodaje perike koje pristaju uz sve vrste kimona; interesa ocito ne nedostaje jer natpis kaze: 'Molimo ne isprobavati perike bez konzultacije s prodavacem'.
Nakamise-dori
Lovci na điđe, pravac Asakusa! Ovdje se prodaje Maneki neko, ili mackica za srecu
Trebate novi kimono, yukatu (vrsta ljetnog kimona), samurajsku ili ninja odoru? Ovdje ih nude s popustom!
Ovaj stand nudi slatkise s likovima aktualnih politicara. S obzirom na ucestale promjene u vladajucoj garnituri, te cinjenicu da se japanski premijeri smjenjuju na tekucoj traci, cesta prilagodba asortimana je nuznost...
Rijesite li se potrosacke groznice, odnosno produzite li ulicom Nakamise-dori do kraja, naci cete se pred drugim vratima po imenu Hozomon. I Hozomon je replika replike, buduci da je tijekom stoljeca izgorio nekoliko puta, a verzija iz 17. stoljeca unistena je u zracnim napadima u Drugom svjetskom ratu.
Hozomon
Na putu ispred glavnog hrama stoji veca natkrivena posuda u obliku zdenca iz koje se nadvija gusti bijeli dim. Ovdje vjernici pale mirisne stapice. Za ocuvanje zdravlja i dobrih mentalnih sposobnosti, pozeljno je dimom natrljati tijelo, odnosno pribliziti tijelu sto vise dima (ucestalo masite rukama u svom pravcu). Odredjenim dijelovima tijela koji vas posebno muce, smijete posvetiti posebnu paznju, barem koliko to pristojnost dopusta.
Osim toga, prije ulaska u hram, vjernici se ritualno prociscuju u zdencu sipajuci vodu preko jedne i druge ruke. Kutlacom s dugom drskom zahvati se malo vode i prelije preko jedne ruke. Potom se kutlaca premjesti u drugu ruku, pa opet polije malo vode po ruci koja je preostala. Na kraju se malo vode stavi u dlan i njome isperu usta. Voda se ispljune u za to predvidjeni prostor pored zdenca.
Prosavsi sve ove postaje, naposljetku cete se naci pred glavnim hramom zvanim Senso-ji. Negdje unutar ovog kompleksa navodno se cuva zlatna statua bozice milosti, Kannon, u ciju je zahvalnost podignut Senso-ji. A uz to je vezana jedna neobicna prica.
Lokalna legenda kaze kako su 628. godine dvojica ribara iz obliznje rijeke Sumida na povrsinu izvukli zlatni kip bozice Kannon. Bacili su ga natrag u rijeku, ali on im se stalno vracao i uvijek bi ga iznova upecali iz vode. Hram Senso-ji sagradjen je nekoliko godina nakon tog cudesnog dogadjaja.
Pogled na Senso-ji
Umorite li se od silnog hodanja ili klecanja pred bezivotnim kipovima, vrijeme je da se malo udaljite od hramova. No, nemojte jos otici s Asakuse. Za pocetak, skrenite u jednu od pokrajnjih ulicica hrama gdje mozete sjesti u neki restorancic, pojesti tradicionalni japanski sladoled 'kakigori', ili se jednostavno zagledati u neobicni svijet. Dempoin-dori jedna je od takvih ulicica. U rano poslijepodne sve mirise po hrani. Odnekud iz zvucnika dopire muzika iz 60-ih. Skupina ljudi obucenih u crno, mozda tek pristigla sa sprovoda, izlazi iz automobila i krece kao da ce potraziti restoran za rucak. Neki muskarac, malo pripit, klati se niz ulicu u svim smjerovima. Smijesna kineska igracka kojoj treba zapljesnuti rukama da bi se pokrenula i pocela plesati, uveseljava malisane na cesti. A iduceg trenutka pred vasim ocima prolazi djevojka obucena i nasminkana kao gejsa - iako ih u Tokiju sluzbeno nema!
A ako vas noge stvarno izdaju i ne zelite se vracati kuci vlakom, umjesto konvencionalnog taksija kojima su ulice krcate, zasto ne biste odabrali bas riksu! Na ulicama Asakuse mozete vidjeti parkirana vozila na pogon ljudskih misica. Prodavaci karata pokusat ce privuci vasu pozornost dobacujuci na engleskom: 'Where are you from?' Ne dajte se smesti, sjednite i neki od misicavih mladica rado ce vas provozati gradom po minutazi u vasem odabiru. Cijena? Prava sitnica: jedna osoba placa 2000 jena (92 kune) za 10 minuta voznje, odnosno 5000 jena (229 kuna) za 30 minuta, ili 9000 jena (413 kuna) za 60 minuta. Ukoliko se pozelite provozati sa svojim dragim/svojom dragom, cijene su, naravno, nesto vise, izmedju 3000 i 15000 jena. Pa tko voli, nek' izvoli...
Post je objavljen 24.09.2008. u 08:10 sati.