
Preuzeto sa stranice http://blog.catholic-convert.com
"Jer djelo činim u dane vaše, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča." (Dj 13, 41)
Danas sam se priključio molitvenoj zajednici svoga tate. On i još nekoliko njegovih prijatelja svaki utorak popodne odvoje sat i pol vremena kada pročitaju ulomak iz Svetog pisma i o njemu razmišljaju. Bio sam jako znatiželjan kako to izgleda, jer nisam još nikad vidio svoga tatu u nekoj molitvenoj zajednici. Mislio sam da sam ja najpobožniji u obitelji, pošto sam pošao za svećenika. Ipak sam zadnjih godina otkrio kako su i drugi pobožni, kako i drugi traže Boga na svoj način, u svojim mogućnostima. Pa tako i moja tata. Ali i mama. I ona ima svoju molitvenu zajednicu.
Uglavnom, danas smo pročitali dio iz 13. poglavlja Djela apostolskih o Pavlovom propovijedanju u Antiohiji. Zanimljivo je bilo čuti razmišljanja o istom tekstu od ljudi različitih životnih profila i zanimanja. Primjetili smo kako se u cijelom događaju osjeća liturgijska forma - bio je to subotnji obredni susret Židova u kojem su čitali svoja sveta pisma i Pavao im je propovijedao kako se sve što je Bog obećao u prošlosti sada ostvarilo u Isusu i da nas on jedini spašava od grijeha i smrti.
Jedan čovjek je naglasio kako uvijek kad se navijesti Božja riječ, Božja istina dolazi do djeljenja među ljudima. Neki je prihvate, kao i ovi vjerni Židovi i žele još o njoj slušati, dok je drugi odbacuju i napadaju Pavla i druge učenike. Nitko ne može ostati ravnodušan pred Božjom istinom - Sin Božji je za nas sišao s neba i postao čovjekom, za nas umro na križu i uskrsnuo. Ove rečenice, ovako kasno navečer napisane, čini se kao da nemaju snagu. Ali kad se izgovore pred drugima, čovjek jednostavno ne može ostati ravnodušan. Ili ih prihvaća i mijenja svoj život ili ih ne prihvaća i odbacuje.
Lijepo je bilo ovo duhovno iskustvo koje sam danas doživio. I zbog toga što sam bio s tatom, ali i zbog upoznavanja s novim ljudima koji traže Boga, Bogotražiteljima. Primjetio sam jedino kako smo, uz kratke molitve, uglavnom razgovarali o vlastitim interpretacijama teksta. Mislim da bi se trebalo još dodati nekoliko trenutaka tišine u kojima bi smo se usmjerili u osluškivanje Božjeg glasa u našoj nutrini.
Bog nam daje tumačenje kroz nas same, samo ga trebamo pažljivo u tišini slušati i on će nam protumačiti što taj biblijski tekst za nas znači.
Post je objavljen 23.09.2008. u 23:43 sati.