Pregled posta

Golubotomija

Uopće nemam volje razglabati o upadu na fakultete, američkoj burzovnoj krizi ili o tome hoće li mađarski MOL pljunuti koju kunu milostinje više za ne više našu INA-u. Baš me briga tko je kome i koliko uzimao ili davao, tko je koga i čijeg puštao ili bacao, ali me zanima nešto drugo - tko je taj tko je te moralne horizontale uhljebio na tim položajima. Ono što mene dakle zanima jest trulost sustava koji neke evidentne psihopate postavlja na funkcije moći. Sve drugo je, oprostite mi na vulgarnosti – prdac u vitar. I svjetske burze i kompanije isto – nek´se jebu.
Jutros mi je bilo draže sist´ na suncem okupan balkon, uzeti konac, iglu i guštajući u toplini krpati rasparani stolnjak. Društvo mi je pravio golub zvan Pticaser sa susjednog balkona. Ima već tri mjeseca da su se dotični golub i njegova gospođa golubica tamo ugnijezdili ispod susjedova klima uređaja i zasnovali obitelj, usputno gugutajući, serkajući i mitareći se. Nema jutra da me ne probude zorom ranom sa svojim golubinjim spikama, a meni dođe hebati im pernatu majku. Em što me bude, em što mi seru, em što mi paperje po sobi leti.

I onda se mislim, a jesam i ja luda pričan sa tičurinom dok posa´ po kući čeka. To su vam dečki oni dani kad se vaše ženskinje ka i golubovi u gnijezdu gnijezde pa ih u jedno jutro uhvati prevrćat cilu kuću naglavačke – e pa kad ih uhvati nemojte im za živu glavu stat na put Maknite se svojoj golubici (prije će biti da smo zmajevi ali primučite svojeg zdravlja radi) s puta i pustite je da praši, barem će kuća biti čista.
I tako prašeći sveudilj i sveuzbilj dođoh do jednog veleumnog zaključka – ova civilizacija je postala ovisna o papirnatim ručnicima. Znate one zarolane papirnate ručnike, salvete, ubruse, kojiput na cvitiće ili crvene papričice, na kuhinjskim pultovima ili u kupatilima. Ako ću obrisat, ruke, nos, radnu površinu, prozor, a nemam papirnati ručnik – katastrofa! Ne moš´ se useknit, ne moš´ uglanjcat prozor, ne moš´ obrisat špaker, ne moš´ ništa, panično po špajizi prevrćeš i tražiš spasonosnu rolu dragocjenih salveta da bi konačno u ovisničkoj groznici urličući uletio u prvi dućan – SALVETE, DAJTE MI SALVETEEEEE!!
Čisto da se zapitaš kako je svijet mogao funkcionirati prije papirnatih ručnika. Prije si Paloma maramice kupovao samo u slučaju teške upale sinusa i kroničnog šmrkitisa, a za one starije i finu gospodu postojale su platnene maramice koje bi mater jutrom prala a navečer peglala i preklapala, peglala i preklapala, sve fino po crti uredno slagala. Pa bi se onda te platnene maramice onima neurednijima znale danima motati po džepovima, onako napola skorene a napola balave, sa zelenim šmrkljama i žutim ispljuvcima taman da u njoj otkriješ nove životne oblike.
No i takva gadljiva, dobra stara Balavica nikad nije iznevjerila. Nema više toga, nema više dobrih starih Balavica. Sve je danas u roli, za jednokratnu upotrebu, perforirano za lakše kidanje, istrgneš i baciš, ko na traci.
Nema više ni muških šešira. Moj je dida nosio šešir. Čisto odijelo, uštirkana košulja i šešir na snježno bijelu kosu, sredio bi se za nedjeljnu misu ko´ pravi gospodin. Ali nema više ni toga, šešir je nestao zajedno sa dobrim starim Tadijom i cijelom tom generacijom čestitih đentlmenskih manira i starina. Eh da.
A tek plastične vrećice! Šta da radim s njima, majkumu?! Da njih namečim umjesto šešoara? Koliko god ih trošila za otpad, pakiranje etc, njima nikad kraja. Cekeri, cekeri i platnene torbe velim vam ja. Amazonske prašume, Oprah i smetlišni galebovi nabijaju mi krivnju, pa već i svoga goluba Pticasera vidim zapetljanog u jednu takvu plastićnu napast (golub-galeb, sve isti đava).
Joj, moj golub Pticaser – eno mi je opet cili balkon zasra! Sveser - a ne Pticaser!
Dok za njim perem - eno Mirku zgnječkalo jajca. Mirko srca ti - čuvaj svoja jajca. U stvari najbolje da ti ih čuva žena. Ako ti već netko treba gnječkat jajca bolje da ti ih gnječka ona - nego neki oznojeni Nizozemac.
Ha golube, šta kažeš?
-GRU-GRU!

Post je objavljen 23.09.2008. u 22:42 sati.