"Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja,
jer je ono sila Božja
za spasenje svakom koji vjeruje,
kako, u prvom redu, Židovu tako i Grku,
Jer u njemu se očituje pravednost Božja,
iz vjere u vjeru,
kao što stoji pisano:
"Pravednik će živjeti od vjere."
Rim 1, 16-17)
Kad čujemo riječ "Evanđelje" većina od nas odmah pomisli na knjigu: na 4 zapisana evanđelja (Marko, Matej, Luka i Ivan).
Mađutim, Pavao nije tako mislio, jer u vrijeme kad je Pavao pisao, evanđelja još nisu bila napisana .
"Evanđelje" je puno više od knjige. To je radosna, dobra vijest za cijelo čovječanstvo: moguće je spasenje svakom, koji vjeruje, a kad Pavao govori o vjeri, onda misli na posvemašnje čovjekovo opredjeljenje za Boga: Bog na prvom mjestu i iznad svega drugog. To je za Pavla čin vjere.
Bez obzira što je danas nastupila izvjesna sloboda mišljenja i govora, mnogi ljudi se i danas stide svojih vjerskih uvjerenja i skrivaju se u javnosti. Kad ste vidjeli nekoga da se u restoranu javno prekrižio prije jela?
Pa i Europa, kojoj težimo, stidi se svojih kršćanskih korijena pa je tako, usprkos prosvijedima iz Vatikana iz preambule europskog Ustava izostavila bilo kakav spomen Boga i povijesnih zasluga kršćanstva za nastanak europske civilizacije.
Louis Veuillot, veliki francuski novinar i publicist iz 19. st., ovako je izrazio svoju posljednju želju, koja bi mogla biti i naša: