Znate priču o zločestoj djeci koja muče životinje?
Danas sam došla do zaključka da je to zdravo. Oni koji nisu nikoga mučili kada su bili mali su sasvim nestabilne osobe koje muče sebe ili druge ljude.
Danas mi je jedna osoba pričala kako je imala strašnu grižnju savjesti jer je mučila mačića u djetinjstvu. Danas je prvi dan da sam se sjetila kako sam strašno spalila jednog mrava [koji je bio beba i bio je uplašen] i prvi put sam mogla prihvatiti sebe i ne dobiti grižnju savjesti da počnem plakati od grča (prvi put nakon desetak godina).
Moji roditelji su mučili žabe. Očka ih je napuhavao tako da se od boli još više napušu i rasprsnu, a majka ih je bušila kišobranom. (Očka je i više životinja mučio jer je seljak, majci je mučna pomisao na nju tada.)
Nije to loše. Dobro je da djeca nekoga izmuče. Nije dobro na kratke staze, al na duge jest. Jer neće se svijest o savjesti stvoriti sama od sebe. Mora biti grižnja da je se uvijek sjećamo i da nas goni od loših djela.
Kao što se na vatru moramo opeći da bismo stvarno shvatili da je vruća.
Nitko ne uči na tuđim greškama.
Post je objavljen 23.09.2008. u 21:42 sati.