Listajuci svakodnevno novine,ovdasnji citalac bi mogao da pomisli kako u Bosni i Hercegovini postoje samo dva politicara koja se nesto pitaju.Ostali kao da jedva daju znake zivota.Iako su lokalni izbori pred vratima,a oni u pravilu odredjuju zivot prosjecnog gradjanina,paznja javnosti medijski se i dalje usmjerava na dogadjaje na
"glavnom"terenu,gdje Haris Silajdzic i Milorad Dodik nastavljaju medjusobni davno zapocet rat,gadjajuci jedan drugoga zapaljivim politickim koktelima i praveci okolo stetu.Medjunarodna zajednica bi tu trebala biti nekakav arbitar od autoriteta,ali ona kao da postaje puki posmatrac ove izopacene,po zemlju opasne situacije.
Silajdzic nije bez izvjesnog smisla za politicku dramaturgiju.On uvijek pronadje motiv koji ce izazvati novi zaplet i odgoditi epilog,kao u kakvoj TV sapunici.Inspiracija mu je,naravno,aktuelni premijer Republike Srpske,ciji su dzepovi puni politickih,a izgleda i nekih drugih oraha.Odabravsi tu strategiju,Silajdzic neprestano zvoni na uzbunu objavljujuci urbi et orbi da Bosni i Hercegovini prijeti raspad.Ali,ta na prvi pogled trenutno najjaca karta ne donosi ocekivani dobitak:nema naznaka da Amerika zeli ukloniti razgoropadjenog Dodika,a sto je mnogo vaznije-ne zeli Bosnu i Hercegovinu bez entiteta.Zauzevsi potpuno suprotnu poziciju,Dodik se sluzi drugom mantrom-prijetnjom famoznim referendumom u Republici Srpskoj,s pravom na samoopredjeljenje,sto je jednako tako suplja prica.
Postoji ipak jedna bitna razlika izmedju Silajdzica i Dodika.Prvi trosi svoj mandat na sudare sa mocnim banjaluckim knjazom i njegovim covjekom u drzavnom vrhu Nebojsom Radmanovicem,dok drugi od Republike Srpske pravi unosan posao,dijeleci dobit izmedju sebe,svoje stranke i prijatelja.
Ono sto je kod Dodika krajnje problematicno jeste njegova tvrdnja da on nema nikakve veze sa paljanskom politikom Republike Srpske.Istina je da Dodika necete naci u sistemu Karadziceve vlasti.S te tacke gledista on je relativno politicki"nevin",makar se dici da je nosio uniformu i borio se za tu istu tvorevinu.Bilo kako bilo,pocetkom ove decenije Amerika je u njemu vidjela svog favorita medju bosanskim Srbima i davala mu podrsku.Medjutim,
tokom kampanje za parlamentarne izbore 2006.miljenik bivse drzavne tajnice Medlin Olbrajt pokazuje svoje novo lice.Tada je bez ostatka prihvatio sve ratne ciljeve srpskog nacionalizma u Bosni i Hercegovini.Ostvario je uvjerljivu izbornu pobjedu,a svi ti ciljevi mogu se i danas prepoznati u Dodikovoj politickoj retorici.
Nakon nedavnog hapsenja Radovana Karadzica,Dodik je ispoljio dirljivu brigu za svog ratnog komandanta, i ratnog zlocinca,obecavsi Vladinu pomoc njemu i njegovoj porodici,valjda kao nagradu sto je ucestvovala u Radovanovom visegodisnjem skrivanju.Dodik je svojevremeno izjavio kako je Karadzic nakon podizanja haske optuznice pokupio iz jedne banjalucke banke 30 miliona dolara i odmaglio.Valjda je i familiji nesto ostavio.Velike su to pare i tesko da ih je"duhovni iscjelitelj"dr.Dragan Dabic potrosio vodeci asketski zivot.E,sad,kako dovesti u logicnu vezu optuzbu za pljacku banke na jednoj strani i ponudjenu pomoc pljackasu na drugoj,to valjda zna samo Dodik.
Hans Magnus Encesberger svojevremeno je polemisao sa mladim Nijemcima koji su,s pravom,odbacivali krivicu oceva kao svoju,a onda ih je pisac,sa nista manje argumenata,podsjetio da su oni od oceva i djedova naslijedili kuce,puteve,zeljeznice,ali i njihove dugove,bilo da je rijec o nacistickim zlocinima i holokaustu ili ratnim reparacijama.Po istoj logici,i Karadzic je bosanskohercegovackim Srbima ostavio svoje dugove:hipoteku ratnih zlocina nad bosnjackim i hrvatskim civilima,otkrivenih i neotkrivenih grobnica,silovanih zena,etnickog ciscenja i genocida.Gledano sa moralnog aspekta,ti dugovi se nikada ne nogu izbrisati.
Elem,sve sto je Karadzic"stvorio"ocistivsi polovinu Bosne i Hercegovine od nesrpskog zivlja,sada je,figurativno receno,u Dodikovom vlasnistvu.Tvrditi suprotno,bilo bi isto sto i reci kako nemas ama bas nikakve veze sa svojim ocem koji je pobio svoje komsije,oteo im kuce i imanje,i sve to ostavio tebi u nasljedje.Mozda nemas veze sa njegovim zulumom,ali i te kako imas sa njegovom zulumcarskom ostavstinom.
Dodik nije glup da sve to ne bi znao.Uostalom,kad se razgrnu njegove retoricke magle,vidi se da on nista drugo i ne radi osim sto,po raznim osnovama,knjizi Karadzicev ratni plijen kao eksluzivno srpsko vlasnistvo.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 23.09.2008. u 16:01 sati.