*dedicated to A. P.
Pjesmuljak za ugođajčić:
Kad sam se sutradan probudila shvatila sam da imam još dvije jako važne stvari za obaviti.
Razgovor sa Jamesom i promjena izgleda.
Razgovor sa Marcom očito nije bio potreban. Bar sam ja tako smatrala.
Pitala sam se bih li uopće trebala obaviti tako drastične promjene izgleda. Boju očiju nisam promijenila već dvije godine. Navikla sam se na boju svojih očiju ali ona izrazito zelena boja me opčarala. Odlučila sam promijeniti izgled bar na neko vrijeme pa da vidim kako će to izgledati.
Shvatila sam da je bilo tek šest sati i vratila sam se u krevet namjeravajući dalje spavati.
Nisam uspjela u tome pa sam odlučila malo se poigrati sa svojim izgledom. Uzela sam zrcalo sa svog noćnog ormarića, navukla zastore oko baldahina i počešljala kosu.
Crna.
Plava.
Smeđa.
Čak i tirkizna.
Izmjenjala sam jedno petnaest boja kose izbjegavajući žarkocrvenu. No na kraju ih je ponestalo. Produljila sam kosu do struka i obojala ju.
Još sam dugo držala oči zatvorenima pribojavajući se kako bih mogla izgledati sasvim katastrofično.
Napokon, nakon užasno duge minute odlučila sam otvoriti oči. Izgledala sam...
Savršeno. Shvatila sam kako mi kosa nikad prije nije bila te boje unatoč brojnim prjašnjim promjenama.
No nijansa mi je savršeno pristajala. Uklapala se uz moj ten. Nekako mi je idealno zaokruživala lice. Shvatila sam da sam iznimno slična Margot čak i ovako, smeđih očiju.
Oči.
Još mi je to preostalo. Dugo sam se predomišljala jer mi se činilo da je to ipak predrastičan korak. Toliko dugo sam se premišljala da sam već čula kako se ostale cure počinju ustajati.
Shvativši da je krajnje vrijeme za odluku zažmirila sam oči.
Bile su izrazito zelene kad sam ih opet otvorila.
Nisam se mogla načuditi koliko mi je to promijenilo izgled, a opet sam izgledala isto. Crte svog lica nikad nisam mijenjala jer toliko daleko ipak nisam išla. Sada sam shvatila što je Margot mislila kad je rekla da ću je idući put ugledati u zrcalu.
Pogledala sam na sat i šokirano ustanovila kako je već sedam i petnaest. Otvorila sam zastore sa jednim naglim pokretom a sve oči u spavaonici su me iznenađeno pogledale.
'' Alex?? '' izustila je May šokirano.
'' Točno tako! '' rekla sam sa zadovoljnim smiješkom. '' Kako izgledam? '' upitala sam ih namjestivši se kao da me netko slika za prestižni modni časopis.
I dalje su me gledale pomalo zblenuto ali vidjelo im se u očima da misle kako dobro izgledam.
'' Pa, promjena i nije tolika kolika se čini na prvi pogled, ali super ti stoji. '' rekla je May kako kakav stručni modni kritičar.
'' Ja sam oduševljena! '' rekla je Hermiona kratko.
'' Dobro je. '' čak je i Hillary progovorila.
Nisam im htjela posezati u umove da vidim govore li istinu ali znala sam da to zbilja misle prema njihovim pogledima.
'' Dobro, pa promijenila sam frizuru i boju očiju, nisam si ruku odrezala, nećete valjda sad zbog toga zakasniti na sat!! '' poviknula sam. Sve tri su se trgnule.
''' Lijepo. Jako lijepo. ''' čula sam vlastitu misao kad sam se pogledala u zrcalo.
Ne.
Margotinu misao. No napokon sam shvatila razliku.
Nema je.
***
Dok sam kročila kroz hodnik do učionice iz Čarolija pratili su me mnogi začuđeni pogledi. Shvatila sam kako me jedva prepoznaju.
Komentare sam čula sasvim jasno, kao da nikoga nije bilo briga o tome hoću li ih čuti.
Većinom su bili pozitivni, pogotovo oni od strane dečkiju. Samo grupica Slytherinki je rekla da izgledam kao očerupana kokoš, ali na njih se nisam obazirala.
Marc koji je došao pozdraviti Hermionu prije sata se zblenuo u mene.
'' Alex... jesi li to ti? '' upitao me. Potvrdno sam kimnula vragolasto se smiješeći.
Hermiona se doimala pomalo uvrijeđenom što Marc priča sa mnom a ne sa njom ali ju je on počastio dugim poljupcem u usta.
Negdje iza mene začula se imitacija zvukova povraćanja.
Bio je to Ron. Hermiona ga je samo ošinula pogledom. I Harry se doimao pomalo iznenađen, vjerojatno se pitao kako to da Marc može toliko dugo držati dah.
'' Alex, mogu popričati sa tobom? '' upitao me Harry. Kratko sam se predomišljala. Moja podsvijest odnosno Margot je navijala da mu pružim priliku, no nisam mu namjeravala olakšati.
'' Što hoćeš? '' rekla sam hladno. Povukao me na stranu.
'' Samo sam se htio ispričati za ono sinoć. '' rekao je. Odjednom, kao da je nešto shvatio. '' Drukčija si. '' rekao je kratko.
'' Ma daj. '' rekla sam sarkastično. '' Koji dio, sasvim druga boja kose ili sasvim druga boja očiju? '' upitah.
Izgledao je pomalo zbunjeno. Nisam shvaćala zašto. Neugodnu tišinu prekinulo je zvono. Krenuli smo u učionicu.
'' Lou, hoćeš se zamijeniti sa mnom? Ne želim sjediti blizu Rona.'' rekla je Hermiona. Lou se malo nećkala i onda se premjestila a Hermiona je sjela na Louino mjesto, lijevo od mene.
'' Imala sam viziju sinoć. '' rekla je Hillary kao iz topa. May i ja smjesta smo se okrenule jer ju ranije nismo ni primijetile.
'' Zbilja? Što si vidjela? '' upitale smo, no Hillary je zašutjela jer je u učionicu ušao profesor Flitwick.
Dok smo vježbali čaroliju vječnog ljepila koja se pokazala iznenađujuće teškom Hillary je ponovno počela pričati, a sve tri smo napeto slušale.
'' Bilo je to u snu. Zapravo, nisam vidjela ništa jasno. Više vrtlog nekih događaja. Vidjela sam neku ženu koja je držala tek rođeno dijete, pa onda nekog sitnog crnokosog dječaka kako bježi od buldoga, pa onda još neku djecu kako se igraju u vrtu, djevojčicu koja se igrala lutkama,... mislim da sam vidjela slike iz naših djetinjstva! Onaj crnokosi dječak je izgledao poput Harryja, bebi se mjenjala boja kose, jedno dijete koje se igralo sa konopom je imalo istu boju kose kao May, a djevojčica koja se igrala sa lutkama u ružičastoj sobi je jako sličila meni. '' sve nam je ona to ispričala dok smo nastojale zalijepiti komad platna na drvenu daščicu.
'' Znaš, Dora mi je rekla kako se metamorfomagusima počne mijenjati boja kose već kad su rođeni. Tako se odmah zna da je dijete metamorfomagus. '' rekla sam.
'' A meni je Harry jednom pričao kako ga je lovio pobješnjeli buldog njegove tete. '' rekla je Hermiona.
'' Kad sam bila dijete, stalno sam se igrala preskakanja konopa, a svi znamo kako Hillary voli tipično ženske stvari, boje i igračke. '' rekla je May. Hillary ju je pogledala pomalo ljutito ali i letargično.
Ponovno smo morale ušutjeti kad je Flitwick došao do nas kako bi provjerio što radimo.
Hermiona je uspjela iz druge, ja sam uspjela djelomično, a Mayina čarolija se ispostavila nedovoljno dugotrajna.
'' Nastavite vježbati djevojke. '' rekao je Flitwick idući dalje do Harryja, Rona i Lou.
Pogled mi se susreo sa Harryjevim a on ga je odmah skrenuo nastojeći zalijepiti platno. Nakon otprilike jedne minute začuo se poprililčno snažan bum.
Svi smo se okrenuli da vidimo što se dogodilo i shvatili da je Neville pogriješio slovo u inkantaciji te tako detonirao svoj pribor. Flitwick se mrzovoljno podignuo s poda,
'' Petnaest bodova manje od Gryffindora. ''
Ispred sebe sam vidjela kako Lavender daje Parvati pet srpova.
'' Rekla sam ti da će nešto raznijeti. ''
***
'' Bok James. '' rekla sam. Trgnuo se pomalo iznenađeno, valjda zato što me nije vidio. A možda me nije ni prepoznao.
Lice mi je obasjavala vatra iz kamina. Svjetlost u društvenoj je bila slaba a ljudi nije bilo puno. Bilo je kasno a bio je i radni dan.
'' Alexis... izgledaš potpuno drukčije. '' rekao je, umorno sjedajući u naslonjač nasuprot moga.
Slaba svjetlost iz kamina za koji je prikovao oči poigravala se sa sjenama na njegovom licu.
Vatra je bacala neki čudan odsjaj na moju kosu koja je bila gotovo iste boje kao i plamenovi koji su lizali uz rešetke.
'' Nismo uopće pričali od onog tuluma. '' James je izrekao ono što mi se motalo po glavi već danima i što je i bio razlog mom sjedenju ispred kamina.
'' Samo me jedna stvar zanima. '' rekao je odvajajući oči od vatre i gledajući me ravno u oči. Njegov pogled je pao na mene poput nekakvih prodornih zraka. Osjetila sam poriv da vidim što misli ali nisam to učinila.
Ne bi bilo u redu, a i vjerojatno bih čula što ostali misle. A to me nije ni najmanje zanimalo. Barem ne u ovom trenutku.
'' Pitaj. '' rekla sam kratko skrivajući vrtlog svojih misli iza kulise koja se sastojala uglavnom od mojih sada zelenih očiju.
'' Sviđam li ti se? '' prevalio je preko usana. ( da se niste usudili smijati! Ovo je važan dio priče! )
'' Zbilja želiš potpunu istinu? '' upitala sam. Klimnuo je glavom. Čim je to uradio iz mene je izletjela bujica riječi.
'' Stari, imaš najljepše oči koje sam ikad vidjela i sladak si ( Maaaaayorieeeeee, ti podmukla SVIBNJICE!! Šuti!! ) ali jednostavno nisi moj tip uostalom ne želim dečka barem ne sada zapravo uopće ne znam što želim ne znam više ni što da mislim ili uradim ili kažem što uopće trebam činiti a da to ne povrijedi nikoga uključujući mene znam da smo zabrijali na tulumu ali mislim da se na to ne bi trebao previše oslanjati zapravo jednostavno mislim da bi bilo najbolje da budemo samo prijatelji jer zadnje što trenutačno trebam u životu je bilo kakva vrsta ljubavnih dilema a zbilja ne želim povrijediti te ali i ja se također bojim istog. Razumiješ li me? '' dovršila sam zadihano. Nisam bila ni svjesna koliko stvari mogu izreći odjednom a očito ni James.
'' Pa, nisam te sasvim razumio, ali se slažem. Znaš, ti si zbilja komplicirana osoba. '' rekao je, sada sa frajerskim smiješkom na rubu usana.
''' Odakle mu takva ideja? ''' začuo se Margotin odnosno moj glas pun sarkazma.
Post je objavljen 23.09.2008. u 15:42 sati.