Razumljivo da je presuda od tri godine kazne za Rasima Delica,gledano sa stanovista pravde,izazvala burne reakcije medju politickim predstavnicima Srba i Hrvata.Drugo je sto oni to ne znaju najbolje artikulirati.Jer,netom prije presude predsjednik Republike Srpske Rajko Kuzmanovic izjavio je da nije bitno koliko ce Delic biti osudjen,
da je vazno da se pravda zadovolji.Vec danas stizu jednodusne ocjene"da je presuda sramna i da su slike odsjecenih srpskih glava obisle svijet,te da se taj isti svijet poziva da upita sudije u Haagu da li su tri godine zatvora dovoljna kazna za stravicne zlocine pocinjene u zoni odgovornosti Armiije BiH".
Dovedena u situaciju da njezin glavni zapovjednik bude osudjen,Armija BiH,odnosno ono sto je od nje ostalo,morat ce,prvenstveno,sebi priznati neke stvari.One se ticu cinjenice da iako joj nije sudjeno u cjelini-dakle,presuda Delicu je konkretna i na ime jednog lica-nad njezinim djelovanjem ostace sjena.
Sjena koju je napravilo ratno vodstvo Bosnjaka koje je uvijek i za svaku priliku,sto je ovo sudjenje nedvosmisleno pokazalo,paralelnih struktura koje su za gradjansku BiH uvijek imale i"rezervnu"opciju.Sama cinjenica da je Rasim Delic odgovarao za zlocine koje je pocinio odred El Mudzahid,dovoljno govori o tome koliko je zakulisje koje je stvorio tadasnji"drzavni vrh" bilo uspjesno po njega,a pogubno po armijske zapovjednike.Na kraju je cijeli jedan oslobodilacki pokret,vojska stvorena da se odbrani od nevidjene sile postala taocem grupe avanturista koju su u BiH za novce i s laznim pasosima transportirali logisticari odgovorni iskljucivo vrhu SDA.
Tok sudjenja generalu Delicu pokazao je da je odred El Mudzahid bio politicki projekt vrha SDA,koji je u ratu odlucio zrtvovati borbu za nezavisnu,suverenu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu u korist uvodjenja serijatske drzave i da je upravo taj odred sa svojim poimanjem javnog cudoredja trebao biti udarna pesnica projekta.Steta koju su pripadnici tog odreda dolaskom u BiH nanijeli ovoj zemlji daleko prevazilazi potencijalnu korist:njihovi najveci vojni
"uspjesi"bili su-kao sto je utvrdio Haski sud-strijeljanje,mucenje i otkidanje glava nenaoruzanih srpskih i hrvatskih civila i vojnika.U tom smislu,vise nego suvislo izgleda stav hrvatskih predstavnika koji traze pravdu za zlocine pocinjene protiv njihovog naroda.
Jer,kako je zapisao Sun Tzu u Umijecu ratovanja-"onaj ko zeli da se bori mora prvo sracunati sve troskove te borbe".Ono sto logisticari nisu sracunali pri uzimanju novaca za svako mudzahedinsko uho koje je uslo u BiH,
jeste da je to bila borba u kojoj ce svaki potez imati dalekosezne implikacije na buducnost.Jer,nije daleko dan kad ce generacije koje se radjaju pitati pod kakvom su vlascu zivjeli njihovi preci,i zasto su tako dugo dozvolili da se ocigledne istine skrivaju.
To sto se u drugostepenoj presudi moze dogoditi da Rasim Delic bude oslobodjen dio je price o medjunarodnim institucijama koje jesu spremne osuditi pojedinacne slucajeve,ali ce vrlo dobro paziti da se ne narusi kontinuitet koji zrtvama nece vratiti ono sto im je oduzeto ognjem i macem.Jer,sve dok se bude skrivalo iza pojedinacnih rjesenja nece se vidjeti cijela slika.A ona je bazirana na dvije cinjenice:ova zemlja je napadnuta i vecina rjesenja joj je nametnuta silom.Sve dok bude tako,tri godine na koje je Rasim Delic osudjen bice predmet kontroverzi i medjusobnih osudjivanja.Od kojih niko,a najmanje BiH,nece imati koristi.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 23.09.2008. u 15:30 sati.