zbog malih tehnickih problema slikice ipak ne idu danas, probat cu opet sutra
Dan za shopping. Jucer nam se ekipa kompletirala, sad smo svi tu osim Ivana Carina, koji rjesava poslove jos par dana pa dolazi i on.
Sad kad smo malo upoznali Kathmandu i skuzili sistem cjenkanja poceli smo
i kupovati. Darko nas je odveo u najbolje i najgore dijelove grada i svaki ima
svoje prednosti (za trgovanje). Cijene su varijabilna velicina ovdje.
Trgovac Krishna kaze 1000 rupija, Veco kaze 500. Ovaj kaze 800 ili gubim, ovaj
nas Veco se ne da. Pa opet, sad nervoznije, 700 ili propadam. Kad pocne plakat i spominjat kolika je njemu placa e onda se mozemo poceti loviti za novcanik. Racunajuci naravno da nas jos uvijek mulaju, ali i da ce neki bogati Amer njemu to vec nadoknaditi vistestruko.
Tecaj rupija je oko 71,5 za 1 USD, pojednostavljeno sve mnozimo sa 7 za cijenu u kunama. Moguce je malim pregovaranjem dobiti i 72 u mjenjacnici. Ali jos bolja fora je u ducanu dati trgovcu dolare, a on ih racuna po 73. Valjda bi dao i 74, ali toga smo vec toliko izludili nasim "120 baksa or I loose!"da mi je bilo cak i malo neugodno jos i tu gnjaviti.
Zato sam se iskalio na babi iza ugla za kipic koji je otisao u pola cijene i uz suze cijele obitelji. Al i opet ce to platit neki pravi turist.
Ma grad je raj za trgovanje, stvarno se moze naci dobrih stvari za pola cijene
kolko je kod nas. Sva sreca ovi Ogulinci imaju cijeli cjenik sve opreme u glavi i
odma izkalkuliraju sta moze sta ne.
Digao bih (trenutno nesto ne sljaka sa tim) par fotki da steknete dojam kako tu izgleda dnevni bazarski djir.
Sa nekoliko umjetnickih instalacija po stupovima elektricne struje, koji me
posebno impresioniraju. Promatranje trojice radnika Elektre na djelu je bilo
uzbudljivo kao i nase spustanje avionom na nevidjeno u KTHM neki dan.
Sto se ekspedicijskih planova tice, ovako stoje stvari. Oprema je skoro
potpuno kompletirana, jos samo klopa sutra, a to ce biti tek pravi show. S nama ide Alkemicar Rinji - sluzbeni kuhar ekspedicije, Sherpa, koji je bio kuhar i nasim curama na Cho Oyu. Navodno je premazan svim mastima kad treba malo zvarat na vagi, samo ga moramo pridobiti na svoju stranu (da ne zvara nas umjesto lokalne kumice).
Naslucuje se jedan veliki problem ipak - vremenske (ne)prilike gore u brdima.
Americka ekspedicija koja je u bazi kamo idemo i mi javlja da je palo toliko
snijega da nisu mogli van iz satora 4 dana. Druge ekspedicije imaju problema na usponima na Cho Oyu i Manaslu. Darko je odmah iz aviona predvidio frku, jer bijelo je jako nisko u dolinama. Ako on kaze da otkad ide u Himalaju ovoliko snijega nikad nije bilo ...
Nadamo se da ce se sve malo stabilizirati, popadati lavina sta ima, smrznuti ostatak dok mi dodjemo gore. Al nije nas frka, jer ipak Himal znaci snijeg, Alaya domovina. Hrvati dosli u Domovinu Snijega, i jedva cekaju akciju.
Post je objavljen 23.09.2008. u 14:22 sati.