Kišica sipi ... zahladilo je ...
ali ja još na dam da se jesen nastani u meni ...
Prerano je ...
Ne moram zatvarati oči (i brojati do deset , kao D.Springfield , nekada )
da oćutim miris mora i šum valova ...
Čini mi se da nedostaje samo korak
do zavojite kale kojom smo se prijateljice i ja vraćale
s plaže , bježeći od sunca i mora ,
da bi im se ponovo vraćale ...
Kao da još čujem glasove iza zatvorenih škura
i osjećam primamljiv miris domaće kuhinje ...
Škure su mi posebno zanimljive jer
su zaštita od vjetra i sunca ,
čuvari intime ...
Poslije mora , osvježena i odmorna požurila sam
kući jer je dolazio moj sin .
Prvi puta ,nakon dvije godine kod kuće ...
O tome još ne mogu pisati ...
Kad je nakon dva tjedna morao ići nazad u Irsku ,
da prebolim rastanak otišla sam ponovo u planine ,
zna se koje ... i evo me k vama ...
Puno toga sam propustila i nadam se da ću ubrzo
sve nadoknaditi ...
Post je objavljen 23.09.2008. u 05:09 sati.