Sic transit gloria mundi... Iskreno se nadam da je moja gloria bila dovoljno jaka da napiše ispit iz organske za zadovoljavajuću ocjenu. Treba trpjeti do srijede kada će biti rezultati i usmeni (ukoliko do njega dođem). Ali ako ništa drugo, sada barem mogu bez imalo grižnje savjesti čačkati po ovoj bezimenoj gitari koju je Ulfuz ostavila tu ili pak pokušavati udahnuti tigru kapac života. Danas je bio Miško kod mene pa smo proveli poprilično dugo vremena pognuti nad stolom, tražeći komadiće koji savršeno pristaju tigru između očiju... I nismo ih našli al smo zato složili pola trupine i komad dupeta. Baš me zanima na što će to sličit kad bude gotovo....
Zbilja ne znam što bi radio. Sutra volontiram u „Dodiru“, treba otpratiti jednog gluhoslijepog dunda do Saveza slijepih te ga poslije dovesti doma. Malo me je trta i nadam se da neće poginuti pod tramvajem (no nije mu prvi put, valjda je već navikao mijenjati volontere). Ostatak dana ću vjerojatno provesti čučeći u stanu jer mi je ipak malo prehladno da se uokolo vozam na biciklu... Nofca nemam da ga idem trošit (not yet, anyway), a vidio sam već par stvari koje ću si morat nekako priskrbiti :))
Trakavice, neodlučne oko upisa, još uvijek se potežu po faksu i nitko ne zna kako, kuda, zašto, koliko, s kim, protiv koga i oko čega. Meni je tako svejedno dok mi netko ne počne kenjat oko BILO ČEGA jer tolerancija za takve stvari mi je u zadnje vrijeme opasno nisko. Točnije, prešla je u minus. Ali kako to kod mene obično biva, zatomim sve u sebi i onda to eruptira nakon nekog vremena (a puetm se nakupi svega i svačega)...
Gle, još jedan „post“ koji do u detalje razrađuje ništa pomoću svega pomalo... Da, potpuno mi je poznat feeling kad se probudiš usred noći i sluša ti se XY stvar ili album... Nekad sam znao pola noći provesti sa slušalicama u ušima i ljuljati krevet seizmičkom aktivnošću koju je uzrokovala moja uzburkana masa. Jednom sam čak i bio primjećen dok sam imao silent karaoke šhouw i dugo se poslije toga nisam ni usuđivao pisnuti... Well, bitno je da se krevet ljulja, nije bitan uzrok ljuljavosti...
Znate što mi se opet čita? „His Dark Materials“. Ako se odlučim za to, bit će mi 4. put da je iščitavam i vjerujem da će biti još i bolja. To kao da idem posjetiti stare prijatelje; ne shvaćam ljude koji knjigu za koju kažu da im je najdraža, pročitaju samo jednom... Ja knjige toga ranga čitam jedno desetak puta, pauziram, onda opet... I nikad mi ne dosade, nema šanse...
Idem sada odmoriti mozak s malo glasbe, a onda ću vidjet hoću li se baviti akordima ili spavanjem. Najgore će mi biti preživjeti vječno roditeljsko pitanje „a kako TI misliš da si napisao ispit“... Usrano? Nedobro? Pisao takve reakcije koje bi vjerojatno ubile čovjeka da mu se događaju u utrobi? „Ma savršeno, vidjet ćemo za dva dana!“....
Post je objavljen 22.09.2008. u 18:58 sati.