Film-Srce na cesti
Da, evo i ja disem. I zivim prilicno ok. Po nekim svojim mjerilima. Ali sve je to cudno. U trenutku sam sretna, pa me hvata depresija i nakon toga se smijem.
Ljeto je bilo dugacko, mozda za neke stvari i predugacko. Sve je to predugo trajalo, a i puno se toga dogodilo.
Ali to je sada iza mene i ne volim pricat o tome. Ne, nije da se ne volim toga prisjecati ili da se kajem zbog necega sta je bilo. Da me netko vrati na pocetak ljeta, opet bi napravila svaku sitnicu isto. Ali vrijeme ide dalje, a ja sam ovim ljetom zavrsila jedno poglavlje u svom zivotu i krenula dalje.
I sad sam na pocetku, a svaki pocetak je tezak. Ali trudim se, ne zamaram se sitnicama, mislim samo na ono sto je meni vazno. Definiram sebe kao osobu. Ne mislim o misljenju okoline, drugih ljudi koji su samo prolazne figure u mome zivotu. Doci ce i otici. Zasto bi dopustila da njihova djela i rijeci ostavljaju trag na meni?
Ucim kako biti osoba koja voli sebe, a to je ono najvaznije, jel?
Neki ljudi me ne shvacaju, ne opterecujem se time. Zapravo, drzim se na distanci. Ne dopustam svakom da me razumije, da mi se priblizi. Nije mi do zblizavanja sa ljudima.
Na koncertu Hladnog Piva je bilo odlicno. Susrela sam svojeg ''chatprijatelja'' koji me nije prepoznao. Nista cudno. Ljudi koji su me do prije godinu dana znali, sada me na cesti ne prepoznaju. Izgleda da je ovaj pocetak ispao stvarno temeljit.
Znam da je ovo kratak post, ali ne mogu trenutno vise pisati. Javit cu se uskoro.
Voli vas sve....TLemon
Post je objavljen 22.09.2008. u 15:32 sati.