Ispunjenje vatrom, sloboda proždiranja,
moć gutanja sveg pred sobom, bezobzirno i lako.
Želim biti poput nje; žudim neustrašivost.
Ako zaspim usred, ako usnem u toj žarko narančastoj poludjeloj stihiji,
mogu li se uistinu istopiti, ja duh?
Žudim strast, ja žudim strast; moć nad tobom,
a tako malena, malenog uma,
kao dijete što želi postati astronaut,
bolno svjesna svoje nemoći pod tvojim pogledom,
kojim sukljaš i pržiš me do kosti,
razaraš iznutra!
Tako je toplo u njima, tvojim vatrenim očima,
dok vjetar vani savija drveće.
Ja sam duh,
ali moje je srce živa goruća vatra,
i žudi neustrašivost.
Post je objavljen 22.09.2008. u 14:05 sati.