Marketing
Tek tako
Jesi li ti jutros, dobro poznatim monologom,
Bahato zakoračio u predstojeći dan,
I uličnom sviraču suzu u oku izmamio,
Zbog neukusne i opake psovke izrečene?
Ne bi me čudilo, to i liči na tebe,
Da nisko udaraš na sirote, a poštene.
Pamtiš li udvojeni korak nekadašnjih sjena,
Iz kojih je izrastao obris mača u kamenu,
Kojeg nikada nisi uspio na prvu izvući,
Ali si me sočnom psovkom uvijek uspio dotući?
Pozovi me na saslušanje, u okamenjenu sudnicu,
Održi mi predavanje o besmislenosti voljenja.
Kazni me sjedenjem na trotoaru čekanja,
Dok mi svoj križ budeš spremao za pokoru.
I nemoj zaboraviti opsovati sve što se može,
U sljepilu nekih svojih starih običaja.
Po rebrima mi odsviraj marš mučenika,
Bit ću ti okrjepa kad svratiš sa puta iz očaja.
Ti, što crno i bijelo dodjeljuješ koloritu dana
Ostani zaključan u sivilu svog postojanja,
A ja ću čekati velika jutra, zrelinom dunja nadojena
Gdje mi tvoja psovka neće pokvariti osvit nadanja.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 23.09.2008. u 00:02 sati.