Marketing
Gdje pronaći ljubav?
Kad krenem tražiti ljubav,
uvijek uzmem tri žlice sreće i čašu hrabrosti.
Stavim krila na leđa i odletim na mjesta gdje ljudska noga
još nije stupila.
Napravim dva koraka ulijevo, tri koraka u desno i pronađem
mjesto gdje je sve počelo.
Susrećem mnoge misli, mnoga nabrekla srca, usamljene duše,
vječne tragače sreće, slučajne prolaznike tuge i još mnoge
koji tek ulaze u taj tajanstveni svijet.
Kad tražim ljubav, pogledam u svaki kutak.
Prva postaja je srce pjesnika, tamo uzmem dio i stavim
u košaru izvezenu zlatnim nitima mira.
Druga postaja je osmijeh zaljubljenih, tamo uzmem
pogled njega u nju i nje u njega i brzinski pokušam zapamtiti
taj osjećaj miline koji oko njih lebdi.
Treća postaja je starac na uglu Srcokreta i Osjetilne ulice.
Kod njega uzmem tri tajne i jedan teret te mu dadem
malo osmijeha da se i on osjeća bolje.
Četvrta postaja je obitelj koja je dobila novorođenče,
tamo uzmem malo one tek otkrivene sreće i ostavim
malo zaštite da znaju sačuvati to milo dijete od životne agresije.
Peta postaja je, dakako let ptica.
Tamo uzmem malo slobode, ali i malo ushićenosti te ostavim
koji sićušni djelić tuge da ptičica visoko ne poleti, a nisko padne.
Šesta postaja je uvijek najzanimljivija.
Tamo dođem kod stare bake koja čeka svog djeda sa već usnulim pogledom.
Njoj uzmem malo strpljenja i ostavim veliki komad nade kako bi što duže
izdržala i kako ne bi klonula tijelom jer duh je uvijek živahan.
Sedma postaja je samac u noći.
Njemu uzmem malo tuge, tek djelić da sve bude ravnomjerno
i pošaljem mu onu djevojku koja već dugo traži svog princa.
Osma postaja je slikarski atelje umornog slikara.
Njemu uzimam malo boje da monotonija ne bude glavna te
ostavim zamisao kojom će naslikati najdivniju sliku na svijetu.
Deveta postaja je cvijet na livadi.
Njemu uzmem pokoji dašak vjetra i ostavim
divan miris tek procvale sreće.
Na zadnjoj, desetoj postaji uvijek sam najtužnija.
Shvatim da je to kraj i nekako pokušam napraviti onaj
zadnji korak.
Tad, kad skupim hrabrosti i zavirim u svoje srce.
Tamo pokušam uzeti malo spokoja, zaštite, mira i pripadnosti.
A ne vratim ništa, već krenem na put ispočetka, ali prije
izmiješam sve sastojke mislima jednog pjesnika.
Sačinim veo tajni, auru mira, plašt zaštite, osmijeh sreće
i sve to postade jedna velika smjesa opasana zlatnim lancem osjećaja,
pa pustim i pokoju suzu da sve bude onako kako doista treba biti i
samo se vratim na početak te od prozora do prozora, od vrata do vrata,
od srca do srca, od vrta do vrta posadim svakome zrno te čarobne
smjese zvane LJUBAV, poklonim osmijeh i odletim dalje na krilima osjećaja.
Tako ja nađem ljubav u svakom kutku, u svakom djelu i u svakom srcu.
Izađem iz tog divnog mjesta gledajući osmijeh svih prisutnih, svih onih
koji su otkrili ljubav.
I nikad, baš nikad ne zatvorim vrata za sobom već samo pritvorim
kako bi jačina pogleda isijavala u to mjesto gdje ljudska noga još nije stupila
i kako bi svatko znao da je dobrodošao u moj mali svijet ljubavi.
Sagradih grad ljubavi, opasah ga velom ljepote i zagrlim
osjećajem koji me diže u visine svakoga jutra, svake večeri i svakoga dana
sve do kraja mog malog, sanjarskog života.
Ljubim vas, prijatelji moji. Hvala što ste tu, darujem vam ljubav i samo ljubav sa svim njenim sastavnicama.
Vaša Barbara.
Post je objavljen 22.09.2008. u 09:10 sati.