ALOJZIJE STEPINAC, NDH, ANTE PAVELIĆ, KATOLIČKA CRKVA U HRVATA
Blažena kasica prasica
Danas se na Kaptolu opet, kao i pred deset godina u Mariji Bistrici, preskače istina: a to je da je Stepinac umro kao nedvojbeno sumnjiv moralni lik, jer se nikada nije ogradio od svojih hvalospjeva rasističkoj NDH i ratnom zločincu Anti Paveliću
Današnji je dan, s crkvene točke gledišta, doista važan: početak je to konačne borbe protiv svih neprijatelja Katoličke crkve »u Hrvata« i hrvatskog naroda. U trubu za konačan juriš je pozvan da puhne, ma da mu to nisu do kraja pojasnili, državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone, koji će desetu obljetnicu proglašenja blaženim zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca proslaviti pred planiranom gomilom koja se dekretom nadbiskupa Josipa Bozanića silom dovlači na Kaptol tako što su ukinute sve današnje mise (osim večernje) na području Zagreba. Bertone će govoriti o kvalitetama, vrlinama i krepostima blaženog Stepinca i opet će se, kao što je bilo pred Ivanom Pavlom II. u Mariji Bistrici prije deset godina, preskočiti istina: a to je da je Stepinac umro kao nedvojbeno sumnjiv moralni lik, jer se nikada nije ogradio od svojih hvalospjeva rasističkoj NDH i ratnom zločincu Anti Paveliću. Sve je to, sve njegove pravdoljubivo orijentiranim građanima teško probabljive pohvale NDH (kao »Božje djelo«) i Poglavniku (kao onomu koji izvršava »Božiji naum«), optuženi Stepinac amnestirao i pošpricao svetom vodicom kada je tužitelju Jakovu Blaževiću odgovorio da bi (on, Stepinac) bio ništarija da nije osjetio bilo hrvatskog naroda.
Stepinac nije bio demokrat
U »Glasu Koncila« koji bi se danas trebao besplatno dijeliti pred Kaptolom s obzirom da će, hvalevrijednim naporom kardinala Bozanića, ostati neprodavan, jer jutarnjih misa (gdje se taj niskotiražni crkveni tjednik plasira) rekoh nema, osim ove kaptolske nacionalističke parade, već su nas optužili (činili su to i prije, ali sada je to kao pravorijek velikog inkvizitora Torquemade): »U samostalnoj Hrvatskoj, kad su tek neke maske pale, odnos prema Alojziju Stepincu i danas je test za odnos prema istini, prema dobru čitavog hrvatskog naroda, čitavog hrvatskog društva i hrvatske države«. Dakle, ako imamo kritički odnos prema Stepincu i prema onima koji nekoncilski promoviraju »Stepinčevu crkvu«, širimo neistinu, štoviše, neprijatelji smo joj (a to je, zna se, sotonsko djelo), kao što smo i neprijatelji ne samo hrvatskom narodu već i čitavome društvu, pače i državi (tako je govorio i Tuđman)! E sad, što ćemo mi, kada povijesna istina govori da je Stepinac, o čemu svjedoči i Poslanica katoličkog episkopata od 24. ožujka 1945., vjerovao da je NDH bila prava hrvatska država te izraz volje hrvatskog naroda? Zašto bismo trebali prešutjeti to što se, u ime Boga i hrvatskog naroda, traži da nedemokratu Stepincu, kolaboracionistu ustaške, fašističke i nacističke ratne mašinerije, priznamo ono što, nažalost, nije: znakom očišćenja i pomirenja?
Ako itko relativizira stvarnost, to čine Vatikan i Kaptol
Upozorio je ovih dana tijekom boravka u Zagrebu, točnije tijekom blagoslova prostorija budućega Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta u Zagrebu (pa neće valjda biti Srpsko ili Eskimsko?), da se mora tražiti Boga i dati se od njega pronaći, jer bi čisto pozitivistička kultura koja bi pitanja o Bogu, kao neznanstvena, potisnula na subjektivnu razinu, bila kapitulacija razuma i propast humanizma s jako teškim posljedicama. Itekako se slažem s Državnim tajnikom Bertoneom. Treba tražiti Boga i dati se od njega naći. Ali podsjećam uvaženog gosta, njegova domaćina kardinala Bozanića te svekoliku javnost, da se u srcu svakog, posebno religijskog društva nalazi žrtva i da je tek ona čin očišćenja i pomirenja. Kršćanstvo se temelji samo na jednom: na Kristovoj žrtvi koja je mnogolika: oprašta, pomaže, iskupljuje, pomiruje, zahvaljuje... Tu smo, kao vjernici, prema tome, pred jedinom mogućom istinom. Nevjerojatno je koliko, ako smo već kod relativiziranja, Kaptol i Vatikan relativiziraju stvarnost. I istinu.
Dame i gospodo: žrtava u hrvatskoj prošlosti (i sadašnjosti) bilo je i ima puno. To je jedini relevantni »Magnum crimen«. Upravo se pod Pavelićem i pod Stepincem žrtvovala istina. Na rasističkom zakonodavstvu i na nacionalističkim zabludama, koje se opet danas proglašavaju svetinjama, stradala je istina o nama. Neka Stepinca, ako žele, i proglase svetim. To je unutarnje pitanje Katoličke crkve i onih koji prihvaćaju takve strahovite moralne relativizacije. Ali mi, svi, nismo oslobođeni svetog zadatka da ukrotimo politiku, da ju učinimo ljudskom, osjetljivom za druge i drukčije, tako da u središtu pažnje bude siromah koji se nada boljemu, a ne blažena kasica prasica koja od tog siromaha demonski usisava posljednju kap krvi.
Pisao Drago Pilsel, Novi list, nedjelja, 21.09.2008. godine pod
"kolumne". http://www.novilist.hr/
Moja napomena: Pitam vas kako je i dali je moguće vertikalizirati se i krenuti ka Istini, kada vam se iz "Katedrale duha", crkve, kreira Istina?
Ono što smo oduvijek znali jest to, da se istina ne može kreirati. Istina
je iznad nas. Bila je i biti će, pogotovu ako se zna i zapisi postoje o zbivanjima iz tih razdoblja. Problem je samo u moralu, u dobroti i ljepoti
spram onim što se čini.
Post je objavljen 22.09.2008. u 05:44 sati.