Marketing
Kad se nasluti kraj
Na zgarištima snova
Uspomene sviraju requiem
Dok se duša u pepeo pretvara.
* * *
Kad je vrisnula bijesna riječ
I kao nož se nad ljubav nadvila,
Bilo je ili opstati ili nestati.
A mi, bezglasni u čuvstvima,
Otrovne smo riječi, kao vodu,
U ljutnji, nekontrolirano sipali.
Tvoje su padale na plodno tlo,
Moje na padine stijena granitnih.
Suze su mi klizile do golih dlanova,
A tvoje se cijedile i skrivale u svili,
Što ti je uvijek, uz neizbježne rukavice,
Morala iz lijevog džepića sakoa da viri.
Ma uvijek smo, zapravo, kao lice i naličje bili.
Bacao si nas u vis, a ja padala na leđa,
Lice je važno, zaboga, ne smije da se vrijeđa.
U duborezima duše žive sva naša
Usahla i neobećavajuća proljeća,
Ona ista što bujnost nekome donose,
A netko ne želi ni da ih se sjeća.
Oživljavamo ih, iznosimo na svjetlo dana,
U dronjcima skrivamo zlatoveze snova.
Kad iscuri vrijeme na pješčanom satu zajedništva,
Krivnje se nadigravaju salvama riječi od olova.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 22.09.2008. u 00:35 sati.