Marketing
Molitva za druge - 86. dan Pavlove godine
"Prije svega zahvaljujem Bogu svome po Isusu Kristu za sve vas
što se vjera vaša hvali po svem svijetu.
Bog, kojemu svom dušom služim
navješćujući Evanđelje njegova Sina,
svjedok mi je
da vas se neprestano
svaki put sjećam u svojim molitvama
i molim da bi mi napokon jednom,
ako je volja Božja, uspjelo doći k vama,
jer vas želim vidjeti,
da vam udijelim koji dar Duha Svetoga
za vaše ojačanje; ili bolje:
da se utješim kod vas i zajedno s vama
vjerom zajedničkom vama i meni".
(Rim 1, 8-12)
Ah, taj Pavao! Toliko je bio "zahvaćen" Bogom, da se to iščitava gotovo iz svakog retka. Bog je bio njegova životna opsesija i služio mu je svom dušom.
Bio je sretan i zahvalan Bogu što se vjera u Isusa Krista nezaustavljivo širila svijetom. U to je uložio cijeli svoj život. Osim djelovanja puno je i molio za novoosnovane kršćanske zajednice; neprestano ih se sjećao u svojim molitvama, kao što ovdje sam kaže.
Pavlov životni primjer potvrđuje, da je za uspjeh apostolskog djelovanja potrebna prije svega duboka nutarnja povezanost s Isusom Kristom, neprestana molitva za uspjeh i na kraju neumorni rad.
Ovih sam dana ponovno posjetila dragog p. Hartlyja na Fratrovcu. Našla sam ga u bolesničkoj postelji. Razgovarali smo malo, koliko je mogao obzirom na slabost i godine ( u 89. g.). Pitala sam ga kako to da ga se toliki ljudi i danas sjećaju, a mnogi su krenuli za njim davno, dok su još bili gotovo djeca. Šutio je i rekao samo jednu riječ: vedrina. I zaista, svi ga pamte po vedrini i pozitivnom stavu. Rijetko je prekoravao, uglavnom je uvijek oduševljavao i pokazivao ljepotu zajedništva s Bogom. Na odlasku sam ga pitala, što bi poručio svima koji pitaju za njega. Rekao mi je posebno odlučno:
Post je objavljen 22.09.2008. u 21:30 sati.